20. 09. 2020.
Opet na sudu spor Banjaluke i “Autoprevoza”

Opet na sudu spor Banjaluke i “Autoprevoza”

Opet na sudu spor Banjaluke i “Autoprevoza”

Ustavni sud BiH ukinuo je i na ponovno odlučivanje vratio presudu Višeg privrednog suda u Banjaluci iz juna 2013. godine, prema kojoj je zemljište nekadašnje stare autobuske stanice u centru grada pripalo gradu Banjaluci.

Apelaciju pred Ustavnim sudom BiH pokrenuo je banjalučki “Autoprevoz”, koji tvrdi da je parcela od preko 22 dunuma njegova, iako je grad Banjaluka još davne 1979. godine s tom prevozničkom firmom potpisao ugovor o zamjeni zemljišta kojim “Autoprevozu” daje zemlju gdje se sada nalazi nova autobuska stanica, a zemljište stare autobuske stanice pripada gradu. Problem je što ova zamjena nikada nije sprovedena u zemljišno-knjižnoj evidenciji suda, jer se tih godina to sve smatralo društvenom imovinom, i što su iz arhiva nestali originalni dokumenti.

“Ustavnom sudu se čini posebno neprihvatljivom okolnost da je Viši privredni sud utvrdio da je tužilac stekao pravo vlasništva na predmetnim nekretninama na osnovu spornog ugovora, a da se pritom taj sud nije pozvao ni na jedan relevantan propis materijalnog prava, što je neprihvatljivo sa aspekta prava na pravično suđenje”, navodi se, između ostalog, u odluci Ustavnog suda BiH protiv koje su bili potpredsjednik Ustavnog suda BiH Mato Tadić i sudija Valerija Galić.

Podsjećanja radi, spor grada i “Autoprevoza” počeo je još 2004. godine kada se grad pokušao upisati kao vlasnik imovine stare autobuske stanice i do presude Okružnog privrednog suda prošlo je više od osam godina. Te 2012. godine po tužbi grada Banjaluka iz 2004. godine protiv “Autoprevoza” Okružni privredni sud u Banjaluci donosi presudu u korist “Autoprevoza” jer nije želio prihvatiti ovjerenu kopiju ugovora o zamjeni zemljišta iz 1979. godine. Nakon žalbe na tu presudu, Viši privredni sud u Banjaluci prihvata taj ugovor kao relevantan i preinačuje odluku nižeg suda i u korist grada Banjaluke donosi presudu. Ono što je zanimljivo u cijelom ovom slučaju jeste da se sve u vezi s tim slučajem vrti oko kopije dokumenta s obzirom na to da je većina originalih ugovora, presuda itd. nestala iz arhiva.

“Ponovo se nalazimo u sporu u kojem je dovedeno u pitanje vlasništvo nad starom autobuskom stanicom. Taj sudski postupak traje godinama i nismo imali informacija o ishodu sve do unazad dvije sedmice, kada je Ustavni sud BiH donio odluku. Sada nam se otvara nova situacija i novi postupak pred Višim privrednim sudom. Ne bih komentarisao to. Bićemo na sudu dvije suprotstavljene stranke i vidjećemo”, rekao je Igor Radojičić, gradonačelnik Banjaluke.

Dok je trajao sudski spor, a i prije toga, tačnije nakon privatizacije “Autoprevoza”, ta banjalučka firma, čiji su vlasnici Živko Babić, Sadomir Đurić i Vid Dubočanin, podigli su nekoliko kredita na ime zemljišta stare autobuske stancije, a i čitav parking na toj lokaciji prodali su firmi BEWO, koja je usko povezana s ljudima koji su imali velikog uticaja, a i određene nadležnosti kada su u pitanju imovina i zemljište u Banjaluci.

Punomoćnik banjalučkog “Autoprevoza” kojeg je zastupao pred Ustavnim sudom u Banjaluci rekao je da ne može govoriti ništa o slučaju i da Viši privredni sud u Banjaluci ima rok od 90 dana da donese novu presudu.

Dejan Mijić, direktor banjalučkog “Autoprevoza”, kaže da očekuje da Viši privredni sud u Banjaluci donese presudu u njihovu korist jer “da nisu vjerovali da su vlasnici te zemlje, ne bi se ni žalili”, “Prekosutra ćemo imati sjednicu Uprave i imaćemo više informacija na tu temu”, rekao je Mijić.

Nema originalnih ugovora!

Sporno zemljište površine preko 22 dunuma 1968. godine od “Željeznica Jugoslavije” kupio je banjalučki “Autoprevoz”, i to za potrebe izgradnje autobuske stanice. Na ovom zemljištu 77 godina ranije, odnosno 1891. godine, Austrougarska je izgradila željezničku stanicu, u kojoj je danas smješten Muzej savremene umjetnosti. Zanimljivo je da u Banjaluci uopšte nema originala dokumenta, odnosno ugovora, i nijedan pisani trag da je “Autoprevoz” vlasnik tog zemljišta. Original je pronađen u ŽTP-u u Beogradu i na osnovu ovjerene kopije Okružni privredni sud donio je rješenje u korist “Autoprevoza”.

Nakon te 1968. godine, odnosno 11 godina kasnije, grad Banjaluka s “Autoprevozom” zaključuje sporazum o zamjeni nekretnina koji se odnosi na dislokaciju autobuske stanice. Prema tom sporazumu, grad na ime zemljišta koje je danas predmet spora dodjeljuje gradsko zemljište za gradnju nove stanice u naselju Lazarevo (sadašnja nova autobuska stanica). Najveći problem je što taj ugovor između grada i “Autoprevoza” nikada nije sproveden u zemljišno-knjižnoj evidenciji Osnovnog suda u Banjaluci, a neko je iz arhiva ‘sklonio’ originale i samo postoji kopija. Inače, manje-više svi originalni dokumenti koji idu u korist grada Banjaluke nestali su iz arhiva, što sudova, što ostalih gradskih institucija i preduzeća.

Na osnovu tog ugovora o zamjeni nekretnina, “Autoprevoz” od strane grada Banjaluka dobija svu potrebnu dokumentaciju i odobrenje za izgradnju autobuske stanice, koju je na kraju izgradio.

Microsoft napušta Windows Defender
Microsoft napušta Windows Defender