22. 09. 2020.
Sretan vam Međunarodni dan pice!

Sretan vam Međunarodni dan pice!

Sretan vam Međunarodni dan pice!

Mala, velika, debela, tanka, s puno ili s malo sadržaja… Govorimo o pici, jer bilo bi krajnje neodgovorno ne obilježiti Međunarodni dan picee koji se prema većini izvora slavi 9. februara.

Premda se ne slažu svi oko datuma, pa se spominje i 1. jula i 28. jula, većina ipak Međunarodni dan pice slavi 9. februara. Zašto baš taj datum, nije posve sigurno, no sigurno je da će većina kulinarskih blogova s neskrivenim veseljem obilježiti današnji dan i pripremiti barem jednu bogatu, sirom prekrivenu, slanu poslasticu.

Uobičajeno je mišljenje da pica potiče iz Italije, no to je gotovo nemoguće utvrditi. Ipak, pica kakvu danas poznajemo navodno je prvi put pripremljena u Napulju u 19. vijeku kad je jedan kuhar u čast kraljice Margherite Savojske ispekao picu Margheritu, s paradajizom, sirom i bosiljkom, što je ujedno predstavljalo boje italijanske zastave.

Odonda je pica doživjela razne transformacije, a danas se može upotpuniti s gotovo bilo čime. Najkreativniji su, čini se, Brazilci. Oni na picu natrpaju palmino srce, kremasti sir nalik maskarponeu, svježi kukuruz, svježe začine, pire krumpir, pečene kobasice, pommes frites, a uz piletinu mariniranu u kariju i kokosovom mlijeku kombinuju tradicionalnije sastojke poput maslina, origana, šunke, slanine i paradajiza.

U Rusiji pak vole začiniti picu kombinacijom sardina, tune, skuše, lososa i luka, dok su Indiji puno popularniji ukiseljeni đumbir, mljevena ovčetina i svježi sir, kao i piletina pripremljena na razne načine.

Industrija pice u SAD-u godišnje zarađuje tridesetak milijardi dolara. Istraživanja su pokazala da svaki Amerikanac godišnje pojede oko 10 kilograma pice, da 93 posto stanovništva barem jednom mjesečno na meniju ima picu te da se godišnje u SAD-u proda tri milijarde pica (ne računajući milijardu smrznutih). Premda uglavnom igraju na sigurno, ne iznenađuje to da je ljuta kobasica ondje najtraženiji dodatak (oko 36 posto svih pica u Americi ima taj sastojak), a u zadnje vrijeme i njihovi kuhari postaju sve inventivniji pa dodaju razne račiće, piletinu s roštilja i meso divljači.

Ako govorimo o rekordima, dakako Talijani su zaslužni za najdužu picu na svijetu. Nevjerojatnih 433 metra i 20 centimetra razvučeno je u julu 2012. u italijanskom gradu Castiglione Olona, a na dugačku je ljepoticu utrošeno više od 250 kilograma brašna, 190 paradajiza i 110 komada mocarele. Gigantska poslastica planula je nakon slikanja u roku od sat vremena.

No vjerojatno najodlučniji u tome da će pojesti picu bio je Amerikanac David Schuler koji je u avgustu prošle godine vozio 2.400 kilometara od Jacksona u Mississippiju, gdje živi, do rodnog Stoughtona u Massachusettsu, da bi kupio omiljenu picu. Naime, Schuler je odrastao u Stoughtonu jedući picu Town Spa, ali otkako se njegova porodica 1973. godine preselila u Jackson, nije uspio pronaći onu koja bi zadovoljila ukus iz njegove mladosti. Zato mu nije bilo teško voziti 24 sata kroz 16 saveznih država u jednom smjeru da bi kući ponio 150 smrznutih pica.

Microsoft napušta Windows Defender
Microsoft napušta Windows Defender