30. 09. 2020.
Otvoreno pismo Vuku Kostiću: “Ugasiću televizor kad god se ti pojaviš na programu”

Otvoreno pismo Vuku Kostiću: “Ugasiću televizor kad god se ti pojaviš na programu”

Otvoreno pismo Vuku Kostiću: “Ugasiću televizor kad god se ti pojaviš na programu”

“Ne znamo ko je ubica njegovog oca, ali znamo da je on ubica nečijeg djeteta”, napisano je pored fotogrtafije Vuka Kostića na kojoj glumac pozira sa puškom i ubijenom srnom.

Vuk, koji je i ranije govorio o tome koliko uživa u lovu, ovih dana se nalazi na udaru javnosti jer je isplivala njegova slika iz lova. Glumac pozira u maskirnom odelu sa lovinom i smješkom na licu, što je zasmetalo borcima za prava životinja, ali i svima koji smatraju da pod terminom “sport” ne bi trebalo da se nalazi aktivnost koja podrazumjeva ubijanje drugih živog bića radi ličnog zadovoljstva.

Upozoravamo vas da fotografija može da bude uznemirujuća.

Sliku je objavio Goran Jovanović iz Podgorice, uz otvoreno pismo Vuku Kostiću pod naslovom “Ne znamo ko je ubica njegovog oca, ali znamo da je on ubica nečijeg deteta”.

Pismo prenosimo u celosti.

“Kada sam bio dijete uvijek sam smatrao lovce kao neke plemenite ljude koji vole prirodu i životinje. Recimo da sam ih posmatrao kao neke naše čuvare.

Kako čovjek odrasta tako i saznaje da djecu ipak ne donose rode i da lovci nijesu divni ljudi sa zelenim šeširom i perom u njemu. Čak štaviše, počeo sam da imam problem kada u priči saznam da moj sagovornik ima hobi koji se zove lov.

Pokušavajući da im dam šansu da pričamo o tome i na taj način da promijene moje mišljenje, najveći domet koji je postignut u razgovoru je bio stvarno veliki domet puške, kalibra i što bolje “sočivo” kako ne bi bilo opasnosti da se lovac previše približi “monstrumu” koje osim divlje svinje mnogo češće može biti srna ili jelen. Za njih jako iritantna je često i ptica koja svojim dosadnim cvrkutanjem naš svijet čini vrlo opasnim.

Obično kažu da im je to pasija. Neko mi mora pojasniti, ali ja teško mogu da napravim razliku između pasioniranog lovca i serijskog ubice. Princip je isti, oduzimanje života jedinkama kojima ga ti nijesi dao.

Prva pomisao mi je kada bi svi bili pasionirani zaljubljenici u biciklizam, borilačke sportove, šah, fudbal, gimnastiku, košarku, sakupljanje salveta… ustvari bili pasionirani lovci, da li to znači da bismo trebali da poubijamo sve životinje na planeti. Vjerujem da bi, ali šta ćemo dalje pasionarci, koga onda da ubijamo? Da se poubijate između sebe?

Jedan od takvih je i glumac Vuk Kostic, glavna uloga u serijalu “Ubice Moga Oca”. Gledajući ga u filmu i seriji nijesam mogao ni da zamislim da je to čovjek koji je spreman da pritisne obarač i ubije srnu. Ne, on nije ubio oca – srnu, ubio je njeno dijete, LANE! Ne bi tu bio kraj kada glumac ne bi imao i poriv da se fotografiše sa tijelom mrtve srne.

Za one koji ne znaju, srna je životinja koja plače kada se nađe u teškoj situaciji.

Vuče Kostiću, glumčino, junačino, predstavniku kulture, promoteru svega onoga što dramska umjetnost nosi sa sobom, ovim putem ti obećavam ne da ću prebaciti kanal kada naiđem na tebe da bih gledao nesto ljepše, nego ću ugasiti televizor jer nakon ljudi sličnih tebi, moze nastati samo mrak i muk…

U ime svih nas kojima jedno lane, njegovo trčkaranje i nespretni koraci nijesu smetali”

Njegovo pismo je diglo dosta prašine na društvenim mrežama, a većina se složila da ubijanje životinja nije sport i da ne bi trebalo da služi kao zabava. Pomislili biste da se sa ovim slažu samo vegani – ali istina je da i ljudi koji jedu meso u većini slučajeva smatraju da je ubijanje životinja iz zabave i ubijanje životinja radi ishrane sasvim drugačija stvar.

Microsoft napušta Windows Defender
Microsoft napušta Windows Defender