01. 10. 2020.
Neka Tjentištem odjekuje zvuk gitare i bubnjeva, nikada više zvuk oružja!

Neka Tjentištem odjekuje zvuk gitare i bubnjeva, nikada više zvuk oružja!

Neka Tjentištem odjekuje zvuk gitare i bubnjeva, nikada više zvuk oružja!

Tjentište je mjesto smješteno odmah nakon Foče, neki bi rekli sami prag Hercegovine, istorijski bitna zbog lokacija velikog obračuna gerilskih partizanskih odreda i nacističke okupatorske Njemačke.

Danas poznato po nacionalnom parku Sutjesci, spomen području koje podsjeća na veliku bitku i ogromne žrtve, ali sasvim slučajno postaje poznato i po još jednoj “okupaciji”, ovoga puta od strane ljubitelja dobre muzike, druženja, ljubitelja prirode ali i onih kojima je adrenalin drugo ime. Sve te ljude okuplja OK Fest koji je sasvim sigurno najbolji promoter ovog kraja zadnjih četiri godine koliko traje festival.

Pozvani smo kao skupina novinara raznih regionalnih medija da obiđemo ovo na prvi mah zabačeno ali sasvim sigurno bajkovito mjesto. Pojedinci spremni i naoštreni na trodnevni adrenalinski šok hrabrili su ostale nespremne kolege ali i sumnjičavo gledali na izbor odjeće koju su ponijeli na planinu. Planina nam je dobrodošlicu pokazala jednim jakim pljuskom, čisto da nam stavi do znanja ko je gazda a ko samo gost.

Impozantan spomenik posvećen palim partizanskim borcima suvereno vlada dolinom. Simbolizuje dvije vojske koje su se sukobile na tom prostoru. Put do samog spomenika inače rada Miodraga Živkovića je preko stepenica u obliku broja osam koje simbolizuju obruč u kom su bile partizanske snage tokom bitke. Tokom proboja obruča poginulo je 7.454 borca.

Za sutrašnji dan organizator nam je najavio planinarske pohode. Vidikovac na 1300 metara nadmorske visine koji pokazuje vodopad “Skakavac” nam je prva tačka, do vidikovca smo došli prevozom preko makadamskog puta pa nam se nije činilo strašno. Nažalost vodopad nije bilo moguće vidjeti zbog magle ali i ta magla je odavala utisak kao da smo na nebu, ili malo iznad neba.

Malo nakon ovog vidikovca zaustavljamo se i napuštamo vozila, vrijeme je za planinu. Putokaz pokazuje 5 kilometara do Trnovačkog jezera. Vodič kaže da nije ništa strašno i da je to dva do tri sata u jednom pravcu put savladaju uglavnom svi koji imaju dovoljno odlučnosti.

Svi koji čitaju ovaj tekst a planiraju ovu pustolovinu treba da znaju da će im udobna obuća (po mogućnosti planinarska) olakšati život. Inače lako se može desiti da vam kroz glavu prolete stihovi pjesma poznate estradne umjetnice Indire Radić “Hej živote jesi li živ, ako jesi, dobro je” i da visprenim novinarima (koji inače važe za teške rokere) baš ta pjesma postaje himna putešestvija kroz planinu.

Put do Trnovačkog jezera sasvim sigurno nije lak, pogotovo za nas novinare (planinare početnike) koji su navikli da planine gledaju iz redakcijskih stolica na monitorima računara. Ipak jezore je mnog o ljepše uživo nego na pomenutim monitorima, a da ne spominjemo domaću rakiju i kajmak što smo probali na svježem planinskom zraku uz pogled na jezero. Da vrijedilo je!

Trnovačko jezero nalazi se u Crnoj Gori a prelazak preko granice nije bio problem, ipak trebalo bi da imate dokumente, lična karta je dovoljna za građane BiH.

Povratak do prevoza koji nas očekuje trebao je biti lakši, jer ipak znamo šta nas očekuje, ali planina se pobrinula da nam sa svojim vjernim saveznikom, vremenskim uslovima,dodatno začini avanturu. Pljusak koji nas je zadesio pri povratku sasvim je sigurno nešto što ćemo dugo pamtiti. Da,opet je pjesma Indire Radić (gore pomenuta) zamjenila onu partizansku “Po šumama i gorama” pa se na pauzama često čulo “Živote jesi li živ, ako jesi, dobro je!”

Dan nakon planinarenja se nastavlja sa odmaranjem u hotelu Mladost, gdje sabiramo utiske o pustolovini. Žusto braneći svoje stavove i prenoseći iskustva sa posla svako u svojoj redakciji brzo smo se opustili pa malo i bili glasniji, rezak njemački glas prekinu nas tokom jedne takve besjede. Stasit Njemac, pričao je svojoj grupi turista o Tjentištu, mi smo mu smetali, baš kao i partizani 1943 godine. Eto dođoše da posjete spomen područje iz daleke i mrske Njemačke, nikome međutim nisu bili mrski, nasmijali smo se i sa smješkom konstatovali kako Njemac dolazi opet biti poražen.

Naporan dan je iza nas a sutra pred nama nova avantura, opet izlet u Crnu Goru, sada na rafting Tarom. Vrijeme nas je poslužilo, vjerovatno jer smo prošli tu inicijaciju sa prirodom dan prije. Ekipe podjieljene u tri čamca, spremile su se za adrenalinsku vožnju. Iskosni kapiteni (ženski članovi) izabrali su postave čamaca i avantura je mogla da počne. Uz par savjeta i detaljno pojašnjenje skipera brzo se savlada tehnika, a uz adekvatnu oopremu rizik je sveden na minimum. Zabava dolazi do svog maksimuma kada se uđe u brzak ali ništa manje nije zabavno ako u samu vožnju ubacite takmičarski element pa se u trkanju upustite u trkanje sa drugim čamcima.

Skiperi iskusni riječni vukovi znaju da naprave dobru atmosferu, da čamac podvuku ispod vodopada (Manita vrela) ali i da zavrte čamac u lakše zahtjevnom brzaku. Naš čamac je imao nesvakidašnje iskustvo ulaskom zmije u čamac, kako skiper kaže ovo je prvi put vidio za svojih devet godina iskustva i preko 70 spustova godišnje. Sa zmijom smo se izborili veslima,iskusno i pažljivo je vratili u vodu, još jedan test prirode je savladan bez žrtava.

Kupanje na mirnim dijelovima hladne Tare jedna je od opcija ali kupanje u Pivi je već priča za sebe. Na mjestu gdje se spaja sa Tarom i čini Drinu idealno je mjesto za okupati se u krisatalno čistoj Pivi koja u to doba godine ne prelazi 10 stepeni celzijusa. Nakon osvježenja u Pivi talasi Drine koji su nas zapljuskivali izgledali su kao voda iz bojlera. Svi zadovoljni još jednim dobro iskorištenim danom nakon obilnog ručka pripremljenog na  tradicionalni način, domaćinski kako to dolikuje i obimno, pa bi se i ovo moglo nazvati ozbiljnim adrenalinskim šokom, vrijeme je da krenemo kući kako bi to Bora Đorđević rekao  “Nazad u veliki prljavi grad”.

Za nešto više od 20 dana eto nas opet na isto mjesto, tada se Tjentište pretvara u festivalski plato i dolinom počnu da odjekuju rifovi gitare, zvuk bubnja i graja omladine koja je došla da uživa u prirodi i dobroj muzici. Sponzori festivala su kompanija m:tel, Nektar pivo, Adiko banka kao i Jägermeister i mnogi drugi, koji su prepoznali napore organizatora da naprave dobru priču ali i da podrže turističku zajednicu BiH.

Što se tiče samog festivala pred nama su tri sjajnoa dana 30.6-2.7. rezervisani su sasvim sigurno za OK Fest, a i za nove priče sa Tjentišta, ovoga puta muzičke.

(mojKontakt.com)

Microsoft napušta Windows Defender
Microsoft napušta Windows Defender