05. 12. 2021.
NATO MONSTRUMI: Ubili su mi sina od dvije godine i muža, potresna ispovest Olivere Simić!

NATO MONSTRUMI: Ubili su mi sina od dvije godine i muža, potresna ispovest Olivere Simić!

NATO MONSTRUMI: Ubili su mi sina od dvije godine i muža, potresna ispovest Olivere Simić!

Bila sam u devetom mjesecu trudnoće kada su mi sin i suprug Vladan poginuli, na injekcijama za smirenje dočekala sam porođaj, kroz suze se prisjeća Olivera Simić tog kobnog 31. maja 1999. godine

Bila sam u devetom mjesecu trudnoće kada su mi NATO bombe ubile dvogodišnjeg sina i supruga, kaže Olivera Simić, čiji je dvogodišnji sin Marko poginuo u zagrljaju oca Vladana pre 20 godina u prodavnici auto-dijelova u prizemlju stambene zgrade u Novom Pazaru.

Olivera je tog nesrećnog 31. maja 1999. godine imala 24 godine.

– Bila sam u porodičnoj kući, a njih dvojica su otišli do naše radnje da nešto uzmu. Suprug je bio mobilisan, preko noći je bio u kasarni, a ujutru bi dolazio na nekoliko sati da bude s nama. Kada sam oko pola dva čula bombe, pokušala sam da dobijem supruga na mobilni, ali mi nije odgovarao. Vođena nekim instinktom, u devetom mjesecu trudnoće krenula sam pješice ka toj radnji. Na pola puta sam srela djevera koji mi je rekao da se vratim kući, ali nije ništa htio da mi kaže, pa sam pomislila da su naši dobro – prisjeća se Olivera, koja danas živi u Novom Sadu sa ćerkom Anom, koja tamo studira.

Vratila se, a u kući ju je sačekalo dosta rođaka.

– Bile su im suze u očima, ali mi niko ništa nije govorio. Uporno sam ponavljala pitanje gde su Marko i Vladan dok mi svekar nije rekao šta se dogodilo. Sjećam se da je došao moj ginekolog i od tog trenutka do porođaja, 17. juna, bila sam pod inijekcijama. Posle porođaja shvatila sam da moram da živim zbog ćerke. Ona je rođena iz jedne velike ljubavi i od tada sam život posvetila njoj – priča kroz suze Olivera.

Mali Marko je 19. maja 1999. godine, 13 dana pre pogibije, proslavio drugi rođendan, ali majka Olivera nije imala snage da priča o tim srećnim danima.

Najmlađa žrtva

NATO bomba koja je 31. maja 1999. tačno u 13:25 pogodila stambenu zgradu u centru Novog Pazara, mesaru i prodavnicu auto-dijelova u prizemlju, usmrtila je 11 Novopazaraca, dok je 12 povrijeđeno. Najmlađa žrtva tog masakra bio je mali Marko Simić.

Kada su NATO bombe pogodile zgradu i prodavnicu auto-dijelova koju su Vladan i njegov brat Dejan držali, Dejan je bio u magacinu na drugom kraju grada.

– Čim je pala prva bomba, rekao sam radniku: „Idemo da pomognemo ljudima“, ne znajući da je naša prodavnica pogođena i da su Vladan i Marko bili unutra. Ispred prodavnice sam vidio Vladanov auto i dečji bicikl pozadi u kolima – prisjeća se Dejan Simić, stric malog Marka.

Ušao je u radnju i počeo da pretura po ruševinama.

– Stigli su i vatrogasci. Rasklonili su tezge i nisu nikoga našli. Pitali su gdje dalje da traže, pa sam ih uputio u kancelariju, koja je bila s druge strane prodavnice. Bomba je baš s te strane pala i odnijela sva tri zida zgrade gde se Vladan bio sakrio s Markom – kaže Dejan.

Ne sjeća se ko ga je izveo napolje odakle je posmatrao kako spasioci iz ruševina izvlače žrtve.

– U bolnici mi nisu dali da uđem, već mi je jedan prijatelj rekao da je Vladanu jedna ruka bila otkinuta, a da je drugom čvrsto držao Marka. Od tog dana otac i majka više nisu ni živjeli, samo su disali. Televizor nije upaljen za očeva života, a umro je 2013 – drhtavim glasom priča Dejan.

Microsoft napušta Windows Defender
Microsoft napušta Windows Defender