30. 11. 2021.
Bruka: Najbolja sportistkinja Banjaluke i BiH ne može da dobije posao profesora fizičkog

Bruka: Najbolja sportistkinja Banjaluke i BiH ne može da dobije posao profesora fizičkog

Bruka: Najbolja sportistkinja Banjaluke i BiH ne može da dobije posao profesora fizičkog

9

Sport čovjeka uči da se bori, da ne odustaje, da u utakmici sve od sebe da, ali ono što je najvažnije, nauči ga na fer play, kako na terenu, tako i u životu, pa zato teško podnosi nepravdu i žestoko se bori za pravdu.

Lekcije koje je na rukometnom terenu naučila dok se borila za što bolji rezultat banjalučkih klubova Dragani Rajilić (Knežević) daju joj snagu da nastavi da se bori, ali i da se nada, upravo tome – pravdi.

18 godina uspješna rukometašica

Dragana je 18 godina bila uspješna rukometašica, taj sport je njena prva, ali i najveća ljubav. Kao uspješan sportista bila je ambasador Banjaluke i Republike Srpske širom svijeta, gdje je sa ljubavlju pričala o svojoj zemlji iz koje dolazi.

U rodnom gradu ne može naći posao

Međutim, danas, Dragana ne može u svom rodnom gradu da nađe posao za koji se školovala, ali i za koji je živjela – da djecu uči zdravim navikama i da ime prenese ljubav prema sportu.

Sa sportom sam rasla

„Potičem iz porodice koja je voljela sport, sestra bliznakinja je trenirala rukomet, a i roditelji su nam se bavili sportom. Moj matični klub je ‘Vrbas 2000’. S rukometom sam rasla, porasla, ali i odrasla, a od njega sam se i školovala“, kaže Dragana.

Ne može posao za stalno

Od kada ne trenira traži posao profesora fizičkog vaspitanja, što joj je i struka. Radila je na više mjesta, ali nijedan posao nije bio za stalno.

Upoznam djecu, zavolim pa moram da odem

„Taman kada upoznam i zavolim djecu, moram da odem, razočarana sam, jer iz dana u dan gledam kako se zapošljavaju ljudi koji nisu sposobni da rade sa djecom i pitam se da li je moguće da u našem društvu nema mjesta za obrazovanu osobu, a uz to i vrhunskog sportistu i dobitnika mnogobrojnih priznanja“, kaže Dragana.

Razočarana što to doživljava u Banjaluci

Razočarana je, kaže, jer to sve doživljava u gradu u kojem je rođena, odrasla, školovala se, stekla prijatelje, porodicu. Ali, ne gubi nadu da ipak mjesta za ljude kao što je ona.

Položen i državni i stručni ispit

„Moja velika ljubav su sport i djeca. Uvijek mi je želja bila da radim sa djecom, da im prenesem ljubav prema sportu i zdravim životnim navikama. Imam položen državni i stručni ispit, ali ne mogu da prođem konkursne procedure, jer je svaki konkurs bio nemoguća misija bez stranačke članske karte“, rekla je Dragana.

Ima li posla bez partije?

Ona se nada da ipak ima ljudi koji su spremni da izađu iz tih okvira, kojima nije važno kojoj političkoj partiji neko pripada, nego kakve rezultate će dati u poslu.

Najvažnija lekcija, kaže Dragana, koju je naučila trenirajući rukomet jeste da je osoba od emocija i da sve što radi mora da voli, ako želi da bude uspješna.

„Trenirajući sam naučila mnogo, da budem lider, da nikad ne odustajem, budem borac, da igram fer plej kako na terenu tako i u životu, poštujem pravila i igram po pravilima, budem drug svom saigraču, igraču, ali i protivniku. Upoznala sam prijatelje za čitav život, proputovali smo mnogo zemalja pomoću rukometa, upoznala druge ljude, kulture“, priča Dragana.

Svako priznanje koje je osvojila za Draganu ima posebno, ali i veliko značenje, ali joj je najdraže što je nosilac nagrade sportiskinja Grada Banjaluka 2000. godine, koje je dobila trudom, velikom ljubavlju, ali i sa mnogo odricanja, kao i priznanje Najbolja sportistkinja BiH u Izboru „Nezavisnih novina“, čiji je prvi nosilac.

Dragana kaže da je veliki i vječiti zaljubljenik u sport i rukomet, ali da je školovanje mnogo uticalo na njene odluke u sportskoj karijeri.

Ostala vjerna Borcu i Banjaluci

Mnogobrojna pojedinačna, ali i kolektivna priznanja, nagrade, medalje koje je dobila omogućile su joj i da dobija brojne sportske ponude da karijeru nastavi u nekim evropskim, ali i klubovima na teritoriji Republike Srpske, BiH, Srbije. Dragana je ipak sve te ponude odbila i ostala vjerna Rukometnom klubu „Borac“ i Banjaluci, gdje je i završila sportsku karijeru.

„Veliki broj inostranih ponuda sam dobijala tokom svoje igračke karijere, bilo je mnogo ambicioznih klubova koji su se interesovali za mene i bila sam sretna jer sam primjećena. Ponude prvo nisam prihvatila zbog svoga školovanja, kasnije zbog porodične tragedije i gubitka bitne osobe u našim životima, a kasnije jer moj biološki sat krenuo da kuca“, kaže Dragana.

 Udata, majka, ali posao nedostaje

Iz današnje perspektive kada je udata, ostvarena kao žena, ali i majka dva divna dječaka Dimitrija i Dušana, kaže da je mnogo srećna, jer se ostvarila u tim ulogama, ali i da je ostao mali žal da se kao sportista ostvari i u nekoj drugoj državi i veliki da u svom gradu- dobije posao.

Microsoft napušta Windows Defender
Microsoft napušta Windows Defender