Život mještana Kaluđerica neprihvatljiv je za 21. vijek. Od ostatka svijeta dijeli ih hiroviti Vrbas.
Kod ljekara, u prodavnicu, na posao idu čamcima. To za njih predstavlja jedini način da pređu na drugu obalu rijeke.
“Kupim, donesem, snesem… Prije vojske, mi smo kuću sagradili sve preko čamca prevezli. Hiljade elemenata, 20 kubika šljunka sve smo prevezli preko čamca”, rekao je Boško Bajić.
Najveća tragedija dogodila se prije dvije godine kada je mladić izgubio život, prelazeći nabujali Vrbas.
Šta treba još da se dogodi da bi se šta bilo napravilo? Bilo kakav funkcionalan most riješio bi sve njihove probleme, kažu mještani. Slali su molbe, apelovali na gradsku vlast da im omogući normalan život. Sve je ostalo na obećanjima.
“Ne treba nama most da možemo prelaziti autom, samo da mogu preći da ne ovisim o čamcu. Čamac je isto 5-6 godina i istrune, moram kupovati drugi. Ali to je rizik, svaki put je rizik”, kaže Boško Bajić.
To što još nema mjesta za mještane Kaluđerice, gradonačelnik pravda skokom cijena na tržištu. Sada bi za most trebalo 600 hiljada maraka, račinica je Draška Stanivukovića. Ipak palo je novo obećanje da bi most mogao biti napravljen tek za dvije godine.
“Mi smo uradili idejno rješenje, prednacrt projekta, završićemo projekat i krenuti kao što sam dogovorio sa mještanima, da ove godine imamo 200-300 hiljada, naredne 200-300 pa možemo kroz dvije godine da skupimo sredstva za tako nešto”, rekao je Draško Stanivuković, gradonačelnik Banjaluke.
Trenutno u ovom zaseoku živi desetak stanovnika. Prije ih je bilo mnogo više. Mnogi su se u potrazi za boljim životom odselili u Banjaluku, neki čak u daleku Kanadu.
Na mjestu gdje mještani Kaluđerica prelaze, Vrbas je dubok sedam metara, nizvodno čak devet. Svaki prelazak čamcem sa sobom nosi veliki rizik. Najgore je, kažu, noću. (ATV)
