Borka Gunjević, koja je sa suprugom 1992. godine bila zarobljena u logoru u Domu JNA u Derventi, istakla je da je tamo počinjen stravičan zločin nad Srbima i da su se među zarobljenicima nalazile majke sa djecom.
Gunjevićeva je ispričala da je u logoru bila pritvorena tri dana, dok je njen muž ostao u zarobljeništvu.
“U Domu JNA su zatočenim Srbima radili svašta – udarali ih, mučili, silovali. Bili smo nemoćni”, svjedoči Gunjevićeva, prenosi Srna.
Ona je ispričala da je Almaz Nezirović mučio njenog muža, udarao ga do besvijesti, te da je sa Azrom Bašić osuđen na malu zatvorsku kaznu, dok ostali zločinci nisu dobili skoro ništa.
“Suprug mi je poginuo 19. juna 1992. godine tokom kopanja rovova na Tomasovom brdu. Ovdje je počinjen stravičan zločin. Mi smo bili civili, oko 30 žena je bilo u logoru, bojali smo za našu djecu koja su bila sa nama, a Azra Bašić je nosila nož oko nas i govorila da će nas poklati”, rekla je ona.
Nekadašnji logoraš Momir Lazić zahvaljuje Bogu što je ostao živ i prisjeća se 26. aprila 1992. godine kada je zarobljen i odveden u bivši Dom JNA.
“Ne daj Bože nikom da doživi, nezapamćena tortura, ponižavanje i sve ono neljudsko što se može uraditi jednom civilizovanom čovjeku. Kako sam preživeo najbolje znam ja, moja duša i moji sapatnici koji su bili sa mnom”, ispričao je Lazić.
On je rekao da je, osim u Domu JNA, bio i u Rabiću, u Polju, ali da nema tačnu orijentaciju koliko dana gdje.
“Odveli su nam kamionom u Žeravcu, gdje smo bili na plus 40 stepeni, nismo se mogli okrenuti, bez vode i hrane. Bio sam predviđen za odstrel, ali sam ostao živ”, dodao je Lazić, koji je nakon 75 dana provedenih po logorima razmijenjen u Brodu.
U Čardaku kod Dervente danas je obilježena 31 godina od ubistva 37 Srba iz ovog naselja koje su 1992. godine počinili pripadnici regularne vojske Hrvatske i hrvatsko-muslimanske paravojne formacije iz Dervente.
