Mladenu i Miroslavu Miodragoviću najbolji teniser svih vremena Novak Đoković ispunio je veliku želju, fotografisao se s njima u Sinsinatiju kraj kamiona na kojem je njegova slika, koju sada krasi i autogram, a tim činom je, kažu braća, pokazao da je veličina i van terena.
Da bi zaradili novac koji će kasnije investirati u rodnom kraju, kada se vrate, otišli su u obećanu zemlju. Više od deset godina su u Americi, ali nikada nisu zaboravili odakle su krenuli pa su i na kamionu iscrtani motivi zmijanjskog veza, veliki natpisi rodnog sela Stratinske, Banjaluke, srpska trobojka i slika Novaka Đokovića.
Miroslav za “Glas Srpske” naglašava da se ukazala prilika da uz svakodnevne obaveze pogledaju ovaj turnir i sve se poklopilo, a oduševilo ga je koliko je Đoković jednostavan i skroman čovjek.
– Nole je na ovaj način pokazao veličinu u koju niko i ne sumnja. Drži do svoje riječi i obećanja. U petak smo se vidjeli s njim na turniru, kada je izlazio pokazali smo mu kamion sa njegovom slikom i pitali ga da li postoji mogućnost nakon finala da se uslikamo s njim pored kamiona. Rekao je ako pobijedi da će nas naći i našao je – kazao je Miroslav.
Nakon epskog finala sa Karlosom Alkarazom iz kojeg je Srbin izašao kao pobjednik, ponovo su imali susret s njim, a Đoković im je uslišio molbu, fotografisao se i dao autogram.
– Kada je nakon finala dijelio autograme ponovo smo bili tu, rekli smo mu gdje se kamion nalazi i došao je kada se završilo finale. Puno nam znači ta poruka na kamionu ispisana ćirilicom. Neizmjerno smo mu zahvalni – rekao je Miroslav, kome je ovo bio prvi put da gleda uživo Đokovića u SAD, dok je brat bio na jednom turniru prije deset godina.
Mladen ističe za “Glas” da se jednom u životu ukaže prilika da se upozna sportska veličina i uzor mnogih i to ne samo u našoj zemlji nego i širom svijeta.
– Čovjek je osvojio sve što se osvojiti može, ali ponovo je našao vremena za nas, čime je poslao jaku poruku. Takav čovjek se rađa jednom u 100 godina – rekao je Mladen.
Osvrnuo se i na radne obaveze i život u Čikagu, gdje se, kaže, na svakom ćošku čuje srpski jezik.
– Život je brz, nepošten i nepravedan prema prvoj generaciji koja se doseli u Ameriku i nemamo želju da ovdje ostanemo, došli smo da obezbijedimo sebi i porodicama egzistenciju, da možemo uživati u našoj Stratinskoj i Banjaluci – rekao je Mladen.
Uskoro će ponovo u zavičaj, poučeni iskustvom i radnim navikama koje bi trebalo i da primijene kada se vrate u zavičaj.
– Planiramo da se vratimo za godinu do dvije u Banjaluku, da živimo mirnijim životom. Mi smo i u Americi organizovali svoje radne i slobodne dane pa smo često dolazi kući. Ipak, ne treba zaboraviti da je tamo kapitalizam gdje se radi i danju i noću – rekao je Mladen.
On je dodao da svi koji odu na privremeni rad u Austriju, Njemačku, Ameriku i bilo gdje u inostranstvo ne smiju zaboraviti svoju tradiciju i običaje.
– Kog god ide od kuće treba da ponese zastavu i grb, jer to se ne smije zaboraviti. Da se zna odakle je krenuo i gdje će se vratiti – rekao je Mladen.
Greške
Mladen Miodragović ističe da je život u Americi zahtjevan, ali se i dobro zaradi. Praveći paralelu sa navikama kod nas, kaže da imamo puno grešaka, koje planiraju ispraviti kada se vrate.
– Ako bismo radili u zavičaju kao u Americi mogli bismo dobro zaraditi, ali naš mentalitet nam to ne dozvoljava. Plan nam je kada se vratimo da to popravimo koliko je moguće – rekao je Miodragović.
