Dobri duh i ikonu grada, a prije svega veliku ljudsku dušu, Aliju Mahmutovića poznatijeg kao čika Alu mnoge generacije pamtiće po osmijehu i dobroti, ali i kao “saobraćajca” kod Gradskog mosta i humanistu koji je djecu častio slatkišima, a napuštene životinje hranom.
Rekao je to u petak za “Glas Srpske” poznati Banjalučanin Nebojša Kuštrinović, nakon što se raširila tužna vijest da je preminuo čika Ale, gradska legenda kako su ga svi zvali.
– Onaj ko je poznavao Alu, znao je da je to prije svega bila dobra duša i uvijek nasmijana osoba. Odavao je lijepu sliku našeg grada i skoro da ne postoje oni koji nisu znali za njegove čokoladice i pratili njegove saobraćajne propise – kazao je Kuštrinović.
Njegova raskrsnica bila je ona kod Gradskog mosta i Kastela, a na njoj je kao saobraćajac amater regulisao saobraćaj od 9. maja 1960. godine. Policajci, odnosno “kolege”, nisu ga ometale u njegovom poslu, ali jednom prilikom trojica su mu se smijala, ali im je u šali odgovorio da je bolji saobraćajac od njih i da zahvaljujući tome imaju manje posla.
Ale je, prisjeća se Kuštrinović, bio jedan od glavnih ekologa svog vremena i užasavalo ga je kada neko baca smeće na mjesto koje nije predviđeno za to.
– Ne daj Bože da neko baci kesu smeća u Vrbas, odmah je imao problema sa Alom. On je imao i svoje ostrvo, poznato kao Alino ostrvo i na njemu smo se svi kupali i sunčali – izjavio je Kuštrinović.
Osim toga, bio je poseban i po tome što je znao sve brojeve registracija automobila. Čika Ale je svakodnevno sa dva cekera u ruci patrolirao banjalučkim ulicama, a ko god ga je sreo taj dan mu je bio ljepši.
Osim po darežljivosti, Banjalučani ga poznaju po mnoštvu hobija. Od 1953. godine sakupljao je sličice iz čokoladica “Životinjsko carstvo” i imao ih je 50.000, odnosno 200 kompleta po 250 sličica, a mnogima je pomogao da popune vlastite albume. Redovno je hranio golubove, pse i mace, a trudio se da ne propusti sahrane svoji sugrađana.
Osim što je znao brojeve sličica, pamtio je i mnoge druge. Sjećao se da je prvi “fijat” u Banjaluci imao registarske tablice 40-23 te da je broj opasača poznatog banjalučkog policijskog komandira Mitra Medovića bio 42-03, a sve svoje golubove je znao po imenima.
Ale, Alija Mahmutović rođen je 25. februara 1942. godine u Vrbanji, od oca Mustafe i majke Adevije. O njegovom životu se malo zna, ali neki pričaju da je kao mali obolio od meningitisa.
Vrijeme i mjesto sahrane biće naknadno saopšteni.
Ključ i povelja
Sa željom da Alija Mahmutović Ale dobije Ključ grada Banjaluka i povelju “Počasnog građanina” grupa Banjalučana organizovala je prije nekoliko godina na Trgu Krajine potpisivanje peticije. Oni su tada istakli da Ale to zaslužuje jer je osoba koja je u kontaktu sa drugima uvijek širila poruku ljubavi, dobrote i humanosti. Međutim, ta ideja nije realizovana.
Od čika Ale čokoladice i bombone su bile najslađe. Pamtićemo njegovu dobrotu i pozitivnu emociju kojom je sve obasipao – poručio je gradonačelnik Draško Stanivuković povodom smrti našeg sugrađanina poznatog kao čika Ale.
Zbog svega će se, kako je rekao, Banjaluka dostojanstveno oprostiti od čika Ale.
– Kod Gradskog mosta, na strani Kastela, gdje je čika Ale često boravio, svi koje žele moći će u sugotu položiti cvijeće i na taj način se dostojanstveno oprostiti od njega – rekao je on.
