Predsjednik Republike Srbije Aleksandar Vučić, kao reakciju na saopštenje američke Ambasade u Sarajevu o svesrpskom saboru, postavio je jedno naizgled jednostavno ali za američku ambasadu vrlo neugodno pitanje.
“Gdje to piše”? Ono se tom prilikom odnosilo na imovinu, ali je primjenjivo na mnoge druge nadležnosti u BiH, koje su, prije svega voljom amerikanaca uzurpirane i otete Republici Srpskoj bez ikakvog pravnog osnova, istakao je u kolumni savjetnik predsjednika Srpske Milan Tegeltija.
Kolumnu RTRS je prenio u cijelosti:
Predug bi ovaj tekst bio kada bi pisao o svim tim nadležnostima koje su štete Republici Srpskoj u proteklih 30 godina, zato ću se ovom prilikom osvrnuti samo na konkretno pitanje upućeno od predsjednika Vučića i odgovor američke Ambasade u Sarajevu.
Odgovor bez odgovora
Američka Ambasada u svom odgovoru Predsjedniku Republike Srbije u stvari nije dala nikakav odgovor na jednostavno pitanje “gdje to piše” da imovina pripada BiH. Nije dala odgovor, zato jer odgovora nema! Umjesto da se pozove na dokument, odredbu ili član Dejtonskog sporazuma ili Ustava BIH i kaže gdje to piše, američka ambasada se poziva na predavanje O’Brajena na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu. A sam O’Brajen, na tom predavanju, takođe, ne iznosi dokumente ili odredbe gdje to piše, nego iznosi svoje paušalne tvrdnje, pozivajući se na kontinuitet. A taj kontinuitet je, opet, O’Brajenovo paušalno tumačenje nečeg što ne piše, a ne ono što piše u tekstu Dejtonskog sporazuma. A ono što piše u tom Dejtonskom sporazumau u članu 1. je da kontinuitet BIH postoji isključivo u pogledu međunarodnog subjektiviteta BIH, priznanja i stolice u Ujedinjenim nacijama.
Ništa više ni manje od toga. Za sve ostalo Dejtonski sporazum (u tom istom članu 1.) kaže da je restrukturisano i prilagođeno novoj stvarnosti, odnosno novoj strukturi BIH, nastaloj tim međunarodnim sporazumom, uključujući i pitanja imovine. O’Brajen se takođe služi i kvazi-argumentom sporazuma o sukcesiji bivše Јugoslavije, iako sukcesija bivše SFRЈ uopšte nije tretirala to pitanje unutrašnjih odnosa u BiH i regulacije prava vlasništva nad javnom imovinom, nego je to prepušteno samim državama sukcesorima, što je u slučaju BiH regulisano drugim međunarodnim dokumentom, Dejtonskim sporazumom,pa se radi o klasičnoj manipulaciji.
Dakle, ni O’Brajen nije rekao “gdje to piše”, a na tog O’Brajena se poziva američka ambasada kada odgovara na pitanje Predsjednika Vučića “gdje to piše”. Dakle, američka ambasada je na pitanje “gdje to piše” lakonski odgovorila “Kaže O’Brajen”.
Toliko o argumentaciji američke ambsade i ambasadora Marfija! I da još jednom ponovimo.
Ustav BiH za nadležnosti BiH predviđa taksativnost (dosllovno nabrajanje nadležnosti) koje joj pripadaju, i njih je samo 10 taksativno nabrojanih. Među njima NIЈE imovina. Za Entitete Ustav BiH se služi tzv negativnim određenjem (sve što taksativno nije nabrojano da pripada BIH pripada entitetima) i tu spada imovina. To je jedino šta u Ustavu i Dejtonskom sporazumu piše!
No vratimo se politčkom karakteru američkog odgovora “Rek’o O’Brajen”.
Taj odgovor je klasična manifestacija sile i suštinsko negiranje međunarodnog prava, kada je u pitanju BIH ali šire gledano i cijeli Zapadni Balkan.
Za sadašnju američku (Bajdenovu-demokratsku) administraciju uopšte nije bitno šta piše u međunarodnim dokumentima ukoliko se to ne podudara sa njihovim željama. Oni prosto gaze međunarodno pravo. To je vidljivo i na slučaju Kosova i Metohije, gdje se eksplicitne odredbe rezolucije 1244, koje su u interesu Republike Srbije, ne poštuju i prema njima se ponaša kao da ne postoje (npr prisustvo Vojske Srbije na Kosovu u određenom obimu), dok se implemtira nešto što je apsolutno zabranjeno tom istom Rezolucijom (stvaranje tzv. vojske Kosova).
Ta argumentacija sile koja se ponaša onako kako joj se hoće, Sjedinjenim Američkim Državama dugoročno će namijeti ogromnu geopolitičku štetu, jer se manifestuju kao nepouzdan partner u potpisanim sporazumima. A kada velika sila, kakve SAD jesu, izgubi karakter pouzdanosti, ona neminovno gubi svoj geopolitički autoritet i svodi ga samo na autoritet bahate sile. Tak autoritet bahate svjetske sile dugoročno je neodrživ i vodi geopolitičkoj devalvaciji moći te iste sile, ma kako velika bila njena vojna sila.
SAD se u BiH ,pod palicom ambasadora Marfija posebno, ponašaju manirom bahatog revolveraša, a ne uglednog sudije, i to definitvno ruši ne samo njihove pozicije u BiH i regionu, nego ruši njihovu partnersku pouzdanost u cijelom svijetu.
