Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik istakao je da riječ Šušnjar kod srpskog naroda izaziva osjećaj bola, tuge, žalosti, užasa i napravde, a krici bestijalno mučenih i ubijenih više od 5.000 Srba i oko 50 Јevreja i danas čuju samo naše uši i razaraju našu dušu, dok su svi drugi i gluvi i nijemi na sva srpska stradanja u 20. vijeku kojih je bilo i previše.
– Šušnjar je mjesto monstruoznog zločina, mjesto genocida, na kojem su ustaše, i hrvatske i muslimanske, za samo četiri dana, od Ognjene Marije do Ilindana 1941. godine, na stravičan način ubile više od 5.000 nevinih Srba i 50 Јevreja i to, kao po nekom nepisanom pravilu, na velike pravoslavne praznike, kako to i rade najveći monstrumi i zlikovci – istakao je Dodik za Srnu povodom obilježavanja 83 godine od stravičnog zločina u NDH, najkrvavijoj državi u istoriji Balkana, nad Srbima i Јevrejima u Šušnjaru kod Sanskog Mosta.
On je naveo da je NDH formalno stvorena 10. aprila 1941. godine i odmah je počela izmišljati razne mjere kako bi Srbima zagorčala život, a sve sa ciljem da ih natjera da razmišljaju o napuštanju svojih vjekovnih ognjišta ili preuzimanju katoličke vjere.
Dodik je podsjetio da je režim NDH zakonom proglasio Srbe, Јevreje i Rome nižom rasom, zabranio ćirilicu, ukidao pravoslavne vjerske škole, nasilno pokatoličavao pravoslavce, otpuštao Srbe i Јevreje iz službe, oduzimao im imovinu, hapsio, deportovao.
– U programu te države bilo je nabrojano koje sve mjere treba da budu uvedene kako bi se cijela teritorija NDH očistila od Srba. Utvrđeno je da se jedna trećina Srba pobije, jedna prevede u katoličku vjeru, a jedna trećina protjera u Srbiju. Ne mogu danas a da se ne sjetim zlokobnih riječi ustaškog stožernika i činovnika NDH Viktora Gutića koji je na zboru u Sanskom Mostu juna 1941. rekao: ‘Drumovi će poželjeti Srbalja, a Srbalja nigdje biti neće’, ili njegove poruke: “Svi nepoželjni elementi, /misleći na Srbe, Јevreje i Rome/, biće u najkraćem roku ubijeni, tako da će im uskoro biti zatrt svaki trag, a jedino što će ostati biće zlo sjećanje na njih” – istakao je Dodik.
Iako su Sanski Most i okolina bili naseljeni pretežno srpskim stanovništvom, rekao je predsjednik Dodik, riječi ustaše Gutića su se obistinile – Srba nije više bilo, svi su poklani, obješeni, silovani, mučeni, zapaljeni… i bačeni u jamu.
Nažalost, dodao je on, monstrumima i zlikovcima nije bilo važno da li je riječ o djetetu u kolijevci, djevojkama, golobradim mladićima, ženama ili nemoćnim starcima, klali su i ubijali sve redom i to samo zato što su Srbi i to je sva njihova krivica, i onda i sada, jer smetamo što smo Srbi, hrišćani, pravoslavci.
– Te 1941. godine, u dane velikih vjerskih praznika, u jamama na Šušnjaru svoj mir i spokoj na najgori mogući način našlo je više od 5.500 Srba i 50 Јevreja. Ustaše su srpski narod odvodili u koloni i klali nad jamom. Prema svjedočenjima onih rijetkih koji su uspjeli da pobjegnu, krv je danima izvirala iz zemlje nakon monstruoznog i zločinačkog ustaškog pira.
Nad jamom na Šušnjaru tada 11-godišnja djevojčica Milica Vidović, nažalost, vidjela je svu surovost NDH kada je u jednom danu izgubila desetoro muških članova porodice – braću, stričeve, rođake koje su ustaše pohapsili u selu, na kućnom pragu i odveli na strijeljanje. Porodici Vidović je naš veliki pjesnik Dobrica Erić posvetio pjesmu “Šušnjar – suza neprebola” nazvavši ih deset apostola – naglasio je Dodik.
On je naglasio da o Šušnjaru moramo danas govoriti sa posebnim pijetetom i tugom i ne smijemo dozvoliti da te žrtve zbog našeg zaborava ponovo stradaju, jer ako zaboravimo zločine nad svojim narodom činimo najveći grijeh i oni nam nikada to ne bi oprostili.
Predsjednik Srpske je naglasio da su o ovom genocidu, kao i o mnogim drugim genocidima i stravičnim zločinima nad Srbima komunističke vlasti decenijama ćutale i prikrivale istinu ko su žrtve, a ko zločinci da im oni mrtvi ne bi kvarili sliku i “idilu” o navodnom bratstvu i jedinstvu u bivšoj Јugoslaviji.
On je podsjetio da je tek 1971. godine napravljen spomenik, bolje reći skalamerija na kojem nije pisalo ko su žrtve ko zna kojeg po redu genocida nad Srbima u 20. vijeku.
– Isto tako danas rade u Sarajevu, postavljaju spomenke bez navođenje imena stradalih, kao što je urađeno na Kazanima. Imamo žrtve, ali nemamo njihova imena, jer su te žrtve srpske i na taj način se krije istina o našem ogromnog stradanju i pogromima nad našim narodom. To je ono što boli, minimiziranje zločina nad Srbima pred kojima je bio život.
Od nas se stalno traži da zaboravimo svoje žrtve i zločine počinjene nad njima, a sa druge strane treba da se izvinjavamo jer smo se branili upravo zato da nam se ne bi dogodili novi Šušnjari, Garavice, Brod na Drini, Prebilovci, Bratunac, Sarajevo… – naglasio je Dodik.
Prema njegovim riječima, danas muslimani uporno žele Srbima da stave etiketu genocidnog naroda, obmanjujući i sebe i svijet, a u samo par dana jula i avgusta 1941. godine njihovi preci, udruženi sa ustašama i nacistima, ubili su 5.500 Srba u Sanskom Mostu, 1.000 u Bosanskoj Krupi, 2.000 u Ključu, 1.500 u Prijedoru, te više od 12.000 Srba na Garavicama kod Bihaća.
– I šta je to!? To nije zločin, nije genocid!? Nije zločin ni decenijama kriti istinu o srpskom stradanju. Sve to nije bilo ni u udžbenicima istorije. Tek posljednjih godina saznajemo o razmjerima zločina i genocida nad srpskim narodom – naglasio je Dodik.
On je rekao da je ljudski i hrišćanski da se čovjek izvini za svaku nepravdu učinjenu prema nekom drugom i da traži oprost da se nikad tako nešto ne ponovi, a sve drugo je licemjerje i laž.
– Ko se to izvinio i zatražio oprost od Srba za zločine počinjene na Šušnjaru i brojnim drugim mjestima? Niko i nikada! Јoš da bude gore, decenijama se krila istina i s toga nismo na vrijeme razumjeli veličinu tragedija koje su nam se dešavale u proteklim ratovima. Naivno smo vjerovali da se to ne može ponoviti, da se nikada više neće desiti, a evo vidjeli smo da može, pa smo opet u posljednjem Odbrambeno-otadžbinskom ratu doživjeli zločine, etnička čišćenja, egozduse. Samo sa područja regije Sanskog Mosta ponovo je protjerano skoro cjelokupno srpsko stanovništvo i jedino je Oštra Luka sačuvana zahvaljujući tome što je ostala u Republici Srpskoj – ukazao je Dodik.
Predsjednik Republike je konstatovao da je Srpska jedini garant opstanka Srba na ovim prostorima i jedina sigurna luka da nam se više ne ponove Šušnjari, Garavice, Bratunac, Sarajevo, Brod na Drini…
– Mi u Republici Srpskoj želimo da rata nikada više ne bude i da se ovakvi zločini nikome ne ponove i zato se borimo za poštovanje slova Dejtona, da živimo u dejtonskoj BiH u kojoj će tri ravnopravna naroda i dva entiteta imati svoja prava, ali i obaveze, gdje će domaći izabrani političari razgovarati, dogovarati se i donositi odluke konsenzusom, a ne da se širi mržnja i srbofobija. Republika Srpska želi da se razvija, a ne da tapka u mjestu od 1995. godine, želimo da naš narod ima budućnost i prosperitet.
Svoje žrtve nikada nećemo, ne želimo i ne smijemo da zaboravimo. Mnogo smo stradali da bi to olako prepustili zaboravu. I niko ne treba da zaboravi svoje stradale, ali ni tuđe da omalovaži. Svaka žrtva je žrtva, svaka suza je suza i svaka bol je bol – poručio je predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik.
