Prema novoj studiji čiji su rezultati objavljeni u časopisu Biology Letters, “Uloga akustične stimulacije u pomoganju oporavka ekosistema i održivih prehrambenih sistema ostaje nedovoljno istražena”.
Izloženost biljaka monotonom zvuku pomaže aktivnost gljivica koje pomažu rast biljaka, pokazalo je istraživanje objavljeno u srijedu, a to otkriće upućuje na mogućnost da bi puštanje određene vrste muzike moglo biti korisno za brži rast usjeva i za bujnije vrtove, piše Hina.
Možemo li uticati na mikrobne zajednice tla ili biljaka u cjelini? Možemo li ubrzati proces obnove tla stimulišući Zemlju prirodnim zvukovima?
Kakav bi to uticaj mogao imati na faunu tla? Brojna su važna pitanja koja nas zaokupljaju i na kojima radimo, kazao je glavni autor studije Jake Robinson sa Sveučilišta Flinders iz australijskog grada Adelaide.
Mocart
Može li puštanje Mozartove muzike pospješiti rast biljaka? To je već dugo predmet naučnih rasprava. Američka TV emisija “MythBusters” pretpostavku je i testirala, otkrivši da su biljke koje su bile izložene death metal i klasičnoj muzici napredovale malo bolje od onih koje nisu bile izložene muzici, ali ti su rezultati odbačeni kao neuvjerljivi.
No s obzirom na to da je danas biljni svijet suočen s nizom izazova i problema za koje su odgovorni ljudi, poput erozije tla, krčenja šuma, onečišćenja i sve veće opasnosti od izumiranja određenih biljnih vrsta, naučnici strahuju da je budućnost svjetske bioraznolikosti i usjeva ugrožena.
Prema novoj studiji čiji su rezultati objavljeni u časopisu Biology Letters, “uloga akustične stimulacije u ubrzanju oporavka ekosistema i održivih prehrambenih sistema ostaje nedovoljno istražena”.
Na temelju prethodnog rada u sklopu kojega je bakterija E. coli bila izložena zvučnim talasima, tim australijskih istraživača odlučio je procijeniti učinak zvuka na stopu rasta i proizvodnju spora gljivice Trichoderma harzianum.
Ta se gljivica često koristi pri organskom uzgoju zbog sposobnosti da zaštiti biljke od patogena, da poboljša količinu hranjivih sastojaka u tlu i pospiješi njihov rast.
Stoga su australijski istraživači izradili male zvučne kabine u koje su smjestili petrijeve posude pune gljivica.
Prikrivanje buke
Umjesto pop hitova puštali su im “Tinnitus Flosser Masker na 8 kHz”, sredstvo za prikrivanje ambijentalne buke. Riječ je o zvuku s jednog od mnogih videozapisa o bijelom šumu s YouTubea, kombinaciji različitih zvukova na raznim frekvencijama koje ljudsko uho može čuti, čija je svrha ublažiti tinitus ili pomoći bebama da zaspu.
Zamislite da između kanala čujete zvuk starinskog radija. Odabrali smo ovakve monotone zvukove iz kontroliranih, eksperimentalnih razloga, ali možda je bolja raznolikija ili prirodnija zvučna kulisa, rekao je AFP-u Robinson.
Petrijeve posude su ispuštale ovaj zvuk pola sata dnevno na razini od 80 decibela. Nakon pet dana ustanovljeno je da su i rast i proizvodnja spora bili veći među gljivicama kojima je puštan zvuk u usporedbi s onima koje su rasle u tišini. Premda daleko od konačnog rješenja, istraživači su iznijeli potencijalne razloge za to.
Akustični talas
Pojasnili su da bi se akustični talas mogao pretvoriti u električni naboj koji stimuliše gljivice pod onim što je poznato kao piezoelektrični efekat. To je pojava stvaranja električnog naboja (a time i električnog napona) na površini posebno odrezanog kristala, koji je elastično deformisan vanjskom silom.
Druga teorija odnosi se na sićušne receptore na membranama gljivica koji se nazivaju mehanoreceptori.
Oni se mogu uporediti s hiljadama mehanoreceptora na ljudskoj koži koji igraju važnu ulogu u našem osjetilu dodira, što uključuje reakciju na pritisak ili vibracije.
Pretpostavljamo da zvučni talasi stimulišu te mehanoreceptore u gljivicama, koji potom pokreću kaskadu biohemijskih događaja, a oni dovode do uključivanja ili isključivanja gena, primjerice vrsta gena odgovornih za rast, rekao je Robinson.
Naše preliminarno istraživanje upućuje na to da gljivice reaguju na zvuk, ali još ne znamo koristi li to i biljkama. Dakle, to je naš sljedeći korak u istraživanju, dodao je.
