Više od pola vijeka, šestorica prijatelja iz Šefilda svake nedjelje nepromijenjeno se sastaju u lokalnom pabu “The White Swan”. Uprkos godinama, zdravlju i društvenim promjenama, njihov četvrtak rezervisan je za zajedničko druženje i nostalgične priče.
Ova neobična tradicija počela je davne 1968. godine, kada su Peter Tirlval i njegov susjed Pol Hajnes, nakon rundi golfa, odlučili da svoje partije završavaju u pabu. Vremenom su im se pridružili prijatelji Bil Manden, Ken King, Brajan Ajres, Dik Koton i Mik Sorbi, a danas, u osmoj deceniji života, oni i dalje održavaju ovaj neprocjenjivi ritual među prijateljima, prenosi Blic.
Teme se mijenjale kroz godine, prijateljstvo je jačalo
“Ovi susreti su nezamjenljivi. Da nije njih, bio bih samo još jedan usamljen čovjek, između posla i televizije, bez ikoga s kim bih mogao da podijelim svoje misli. Ovdje, među prijateljima, uvijek možemo otvoreno govoriti o onome što nas muči“, kaže Peter, sada djeda petoro unučadi.
Teme koje vode svih ovih godina su se mijenjale, ali kako kaže veseli dekica, i dalje sa istim žarom diskutuju.
“Godine su promijenile teme – od fudbala i druženja do penzija i zdravlja – ali razgovori ne jenjavaju. Ova okupljanja su postala svojevrsna terapija. Pričamo o svemu, od sjećanja do tegoba, a ne prođe četvrtak bez razgovora o tome koliko često ustajemo noću,“ dodaje Peter kroz smijeh.
Postoji samo jedno pravilo – nema žena
Jedino pravilo ovog okupljanja, objašnjava Bil Manden, je odsustvo supruga.
“Ove večeri su naše, iako se s porodicama sastajemo i van ovih četvrtaka. Četvrtak uveče rezervisan je samo za nas, a to nam pomaže da ostanemo mladi u duhu“, kaže Manden, prisjetivši se zajedničkih izazova koji su ih još više povezali.
Uz smijeh, dodaje da se njihova grupa često toliko razveseli da osoblje paba povremeno mora da ih upozori da obuzdaju svoj smijeh.
Iako su neki članovi tokom godina prešli na bezalkoholno pivo, a broj čaša smanjili sa tri na dvije, ništa drugo nije se promijenilo.
Tokom pandemije, uprkos izolaciji, nastavili su svoja okupljanja putem Zoom-a. Peter s ponosom ističe da su u proteklih 56 godina propustili jedva dvadesetak četvrtaka.
“Nisam mogao ni zamisliti život bez njih”, kaže Peter, prisjećajući se i teških trenutaka, poput gubitka prve supruge, pa dodaje:
“Čak i tada, četvrtak je ostao posvećen pabu i prijateljima. To su ljudi na koje se mogu osloniti, koji drže do riječi i s kojima je svaka teškoća lakša”.