Protiv Kristijana Šmita je u Njemačkoj pokrenut postupak zbog kršenja ljudskih prava, a koji će, ukoliko uspije, odnosno pozitivno završi po apelanta, diskreditovati ovog njemačkog diplomatu. Samim tim i sve što je radio u prethodnom periodu bilo bi poništeno.
Kaže ovo profesor međunarodnog prava Dragan Dakić, navodeći da on stoji iza ovog zahtjeva koji pokrenut pred institucijom njemačkog Ombudsmana za ljudska prava, koji se nalazi pri Bundestagu, a koji se bavi preispitivanjem kršenjem ljudskih prava od strane svojih državljana i diplomata.
– Išao sam sa hipotezom da je Šmit državljanin Njemačke i to po dva osnova. Prvi, naravno, državljanstvo, a drugi je bio diplomatski status. Oni su na kraju prihvatili da razmotre moju predstavku. Mislim da je već na ovaj način ostvarena jedna velika pravna i moralna pobjeda. Sam postupak i dalje traje. Interesantno, ali prekršili su sve predviđene rokove za donošenje odluke. Kako su me obavijestili, do kašnjenja je došlo zbog kompleksnosti predmeta, zbog čega su odlučili da čitavu stvar odmah predaju na drugostepeno odlučivanje, odnosno o njoj će se izjasniti njemački Bundestag – istakao je Dakić za Glas Srpske.
GLAS: Šta ste tačno zatražili od njemačkih vlasti?
DAKIĆ: U svom tužbenom zahtjevu tražio sam da povuku Šmita iz BiH, a da prije toga ponište sva akta koje je donio. Zatražio sam i da bude konstatovano da su moja ljudska prava bila ugrožena. Ako su ona bila ugrožena, onda su i svih ostalih koji žive u BiH. Vidjećemo šta će na kraju biti.
GLAS: Sve ovo Šmitu očigledno ne smeta da nastavi sa svojim nelegalnim radom te je na adresu Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija uputio novi izvještaj?
DAKIĆ: Slanje izvještaja o stanju u BiH na adresu Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija predstavlja njegov još jedan pokušaj da se u očima međunarodne javnosti legitimiše kao visoki predstavnik, a kako bi odgovornost za svoje dosadašnje aktivnosti pripisao međunarodnoj zajednici, a ne državi BiH ili Njemačkoj, koje su obje u solidarnoj odgovornosti za njegove postupke. Jedan od tri načina da nešto bude pripisivo međunarodnoj zajednici, konkretno Ujedinjenim nacijama, jeste da prvo postoji mandat Savjeta bezbjednosti, što u njegovom slučaju nije ispunjeno. Drugi način je da redovno izvještava SB UN, što Šmit pokušava da nadomjesti. I treći da ovo tijelo verifikuje njegova akta. Od svih ovih elemenata Šmit pokušava iskoristiti ovaj drugi.
GLAS: Šta to znači?
DAKIĆ: Da zaključim, on se u konkretnom slučaju ponaša kao izvršni organ vlasti BiH. Uostalom i sam Ustavni sud BiH mu je verifikovao ta ovlašćenja u jednom od predmeta, a ne SB UN, što je nužno. Znači, i dalje krši sva moguća pravna načela, jer definitivno nije organ Ujedinjenih nacija, odnosno neko ko je od strane ovog tijela imenovan i ovlašćen, pogotovo ne za mjesto visokog predstavnika. To njemu, ali i onima koji nastoje da prikažu da je on navodno legitimno na ovoj poziciji, ne smeta da nastave sa onim što su započeli, da stvore veoma snažne centralne vlasti u BiH, odnosno da je konstituišu kao unitarnu državu, iako to na najdirektniji način krši Dejtonski mirovni sporazum. Republika Srpska mora i dalje da koristi i insistira na svom ugovornom kapacitetu.
GLAS: Kako to da pitanje imovine nije bilo sporno 30 godina, već je sada aktuelizovano, pa i od samog Šmita, i to tako što se entitetima pokušava oduzeti sva nadležnost pa i nad šumama i vodama?
DAKIĆ: Ako pogledamo pojedine federalne države u svijetu, vidjećemo da nadležnost nad imovinom ima federacija, odnosno takozvani centralni organi. Ali, Dejtonski mirovni sporazum nije predvidio da BiH bude federacija. Ona je prije – konfederacija. Zbog toga i ovo pitanje imovine ne može biti sporno, ona pripada entitetima. Takođe i ta centralizacija koja se pokušava sprovesti, a što podrazumijeva da se i imovina prevede na državni nivo, nije u duhu, a ni po slovu Dejtona. Ono što Šmit trenutno radi suprotno je međunarodnom pravu, nedozvoljeno i ništavno.
GLAS: I Evropska komisija je nedavno predstavila svoj polugodišnji izvještaj posvećen stanju u BiH. U njemu se upozorava na navodnu secesionističku politiku vlasti u Srpskoj. Zašto niko neće da se bavi uzrocima krize u BiH?
DAKIĆ: Smatram da je i naša “zasluga” što je tako. Mislim da nedovoljno komuniciramo s drugima, jasno im objašnjavajući i saopštavajući zbog čega nekad reagujemo na neki od načina. Takođe, tvrditi da vlasti Republike Srpske rade na secesionizmu je neozbiljno, jer retoriku ne prate i adekvatna akta vlasti. Imamo situaciju da neko daje, onako olako i bez ikakvog pokrića, teške i ozbiljne kvalifikacije, a samo na osnovu nečije retorike, ne i na osnovu nekih materijalnih akata. Smatram da izvještaji o progresu, odnosno napretku BiH na evropskom putu, treba da budu utemeljeni na materijalnim dokazima o tome šta to naše vlasti rade. A smatram da rade mnogo na usklađivanju pravnog poretka Republike Srpske, odnosno BiH, sa pravnim tekovinama Evropske unije. Činjenice su jedno, a nečiji komentari nešto sasvim drugo. Zbog toga je i to što se nalazi u tom izvještaju nečiji politički komentar, a ne fakt.
GLAS: Kako iz pravnog ugle gledate na sudski postupak koji se pred Sudom BiH vodi protiv predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika. Šta će se desiti ako on bude osuđen? Da li nakon toga treba očekivati i neke nove sankcije?
DAKIĆ: Ovaj postupak, iz mog ugla gledano, može biti vođen na dva načina. Ono što je primarno, to je pravni, ali koji je u isto vrijeme politički motivisan. I to ne treba zaboraviti. On se trenutno vodi samo na domaćem nivou i presuda je odavno napisana. Da ima nekog prava do ovog postupka nikada ne bi ni došlo. To znači da pravo nije jedini okvir i motiv zbog kojeg se on vodi. Samim tim ograničavati ovu borbu, samo na ovu arenu, domaću, nije nikako dobro. Potrebno je pokrenuti postupke i pred međunarodnim sudovima. Velika je greška ograničavati se samo na domaći teren, jer su izgledi da se dobije ova bitka i pravna borba mali. Pogotovo jer su u njega uključeni i neki drugi faktori.
Trgovska gora
GLAS: Fakultet na kojem radite polovinom ove godine potpisao je sporazum o saradnji i pravnoj pomoći sa Ministarstvom za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS, a zbog slučaja “Trgovska gora”. Šta je do sada učinjeno?
DAKIĆ: Urađena je jedna mapa mogućih aktivnosti, što predstavlja samo jednu dopunu postojeće strategije pravne borbe da bi bila spriječena gradnja ovog opasnog odlagališta uz samu granicu su Srpskom. Smatrali smo da nije dovoljna samo državna strategija. To nije jedini način borbe, jer i sami građani imaju na raspolaganju mnoga pravna sredstva i mehanizme. Svi ti prijedlozi biće uskoro i javno prezentovani.
