Tema istraživanja bila je smrtnost od Alchajmerove bolesti među vozačima taksija i hitne pomoći.
Autori nove studije koja je istraživala kako Alchajmerova bolest utiče na ljude raznih zanimanja, koristili su statitstičke podatke iz objedinjenog sistema izvoda iz matične knjige umrlih u Sjedinjenim Američkim Državama u periodu od 1. januara 2020. do 31. decembra 2023. godine.
Među 443 zanimanja koja su proučavali, ispostavilo se da je procenat od smrti koju je uzrokovala Alchajmerova bolest bio najmanji kod taksista i vozača ambulatnih kola.
Od 8. 972 221 osoba umrlih, njih 3,88 odsto (348 328) je imalo Alchajmerovu bolest i ona je navedena kao uzrok smrti.
Među taksistima, od te bolesti je umrlo tek 1,03 odsto (171/16 658), dok je među vozačima hitne pomoći stopa smrtnosti od Alchajmera iznosila 0,74 procenta (10/1348).
Nakon prilagođavanja, vozači hitne pomoći (0,91% (95% interval povjerenja 0,35% do 1,48%) a taksisti (1,03% (0,87% prema 1,18%)) su imali najmanji procenat smrtnih slučajeva od Alchajmerove bolesti od svih ispitanih zanimanja.
Kako su naveli autori, profesionalne vozače je spasilo neprekidno dovijanje kako da se snađu u prostoru, odnosno trening mozga.
Ali, istraživače je začudio podatak da se ne događa isto i kod vozača kamiona. Pretpostavka je da je to zbog činjenice da oni uglavnom voze auto-putevima, odnosno da nema “vijuganja”, sve je unaprijed isplanirano, samim tim nema “treninga mozga”.
Uz to, kako su naveli, vozači kamiona mnogo češće koriste navigaciju nego taksisti.
Tu je i hipotetičko objašnjenje da ova zanimanja povezana sa neurološkim promjenama u hipokampusu ili negdje drugde), smanjuju rizik od Alchajmerove bolesti.
Originalna studija, koja je motivisala ovu novu, bila je zasnovana na istraživanju promjena hipokampusa kod taksi vozača u Londonu, jer oni su među prvima na svijetu imali intenzivnu obuku i ispit iz navigacije gradom.
Autori istraživanja iz 2000. uporedili su snimke magnetske rezonance obavljene na 16 zdravih taksista sa snimcima 50 drugih zdravih osoba.
Analiza je pokazala da su taksisti imali puno veće hipokampuse od ostalih zdravih ljudi. Odnos je direktno proporcionalan: što osoba više vozi, to je hipokampus razvijeniji.
S obzirom na prirodu posla, taksisti su prinuđeni da tragaju za najbržim i najkraćim opcijama, što njihov hipokampus neprekidno “provocira”.
Uloga hipokampusa
Hipokampus (od grčke reči hippokampos, u prevodu “morski konjic”) je neuronska struktura u medijalnom dijelu sljepoočnog režnja mozga koja ima prepoznatljiv, zakrivljeni oblik.
Ustvari to je moždana struktura u obliku potkovice, koja se nalazi u dubokom dijelu mozga i ujedno najistraživaniji dio centralnog nervnog sistema. Jedna od njegovih funkcija je i “pretvaranje” kratkoročnog pamćenja u dugoročno.
Osim u stvaranju pamćenja, hipokampus ima ključnu ulogu i u prostornoj orijentaciji. Nije slučajno da je upravo on jedno od prvih područja mozga koje pogađa Alchajmerova bolest, s dobro poznatim posljedicama: gubitak pamćenja i dezorijentisanost u prostoru.
