Kaktusi su joj otvorili vrata ka sasvim novom svijetu.
U svijetu u kojem se često trči za savršenstvom, Zorica Toprek iz Teslića, rodom iz Glamoča, pronašla je ljepotu u jednostavnosti, a posebno u kaktusima.
Na prvi pogled, kaže, kaktusi su bodljikavi, neugledni, pomalo strašni. Ali, kao i ljudi, oni samo skrivaju nježnost ispod oklopa.
– Bodlje su njihov štit. A kad procvjetaju, to je najljepši cvijet – priča Zorica s osmijehom, opisujući kako su je upravo kaktusi naučili da se istinska ljepota ne vidi odmah, već kada se zaviri dublje.
Već osam godina s ljubavlju njeguje kaktuse, uzgaja ih, sakuplja, razmnožava. Ali tu se njena priča ne završava.
Kaktusi su joj otvorili vrata ka sasvim novom svijetu, svijetu heklanja.
Od pokojne majke mi je ostalo mnogo vune. Nisam znala ništa o heklanju, ali sam odlučila da pokušam. Prvo sam heklala kaktuse, a onda je sve krenulo samo od sebe, zamislim u glavi šta želim i napravim – kaže Zorica.
Njene rukotvorine su jedinstvene, šarene i pune duha, ali jedno „malo remek-djelo“ posebno se izdvaja.
Za Dane glamočkog krompira, manifestaciju koja okuplja ljude iz cijelog kraja, Zorica je napravila, heklani traktor s prikolicom. Na njemu veliki heklani krompir, sa etiketom koja jasno poručuje “ovo je pravi, glamočki krompir”.
– Nemam iskustva, ali sam zadovoljna. Ako sam ja zadovoljna, onda moraju i drugi biti – kaže skromno, dok priča o svom radu koji je spoj ljubavi prema zavičaju i kreativnosti koja dolazi iz srca.
Zoričina priča je podsjetnik da ljepota zaista dolazi iznutra, iz bodljikavih kaktusa, iz starih klupka vune, iz uspomena na majku i iz ljubavi prema rodnom kraju, javlja BLink.ba
