Sve će biti u redu, neće biti nikakvih sukoba, neće biti rata. Bošnjaci, muslimani, žele nekakvo drugo poluvrijeme, oni bi rado ušli u sukob jer misle da tako mogu ostvariti neke svoje ciljeve. Ali vidljivo je da od toga nema ništa, istakao je u razgovoru za praznični broj Glasa Srpske predsjednik Republike Milorad Dodik.
U intervjuu za Glas Srpske, Dodik je govorio o krizi koja je nastala nakon što mu je izrečena presuda zbog nepoštovanja odluka Kristijana Šmita, o načinima izlaska iz te krize, ostalim političkim, ali i najvažnijim ekonomskim pitanjima, sa posebnim naglaskom na slučaj “Vijadukt” i druge slučajeve arbitražnih sporova protiv Republike Srpske.
– Mi nemamo namjeru da ratujemo, ali ćemo braniti Republiku Srpsku političkim sredstvima. Nismo zainteresovani ni za Sarajevo, ni za Tuzlu, ni za bilo šta u FBiH. Oni pokazuju da su zainteresovani za sve u Srpskoj. Za mene je FBiH odavno inostranstvo. Sud BiH je načinio mnogo prekršaja, samo njegovo postojanje je problematično.
Želim da kažem građanima da ne možemo računati ni na pravo ni na pravdu u tom sudu. Mi smo znali kakva će biti presuda, jer je to odlučeno na političkom nivou. Politička zloupotreba pravosudnih organa u Sarajevu je isključivo u funkciji muslimana. I protiv toga se borim.
Ako srušite autoritet kao što je Milorad Dodik, bar drugi govore da sam autoritet, šta će onda biti sa nekim drugim? Šta će se dešavati drugim predsjednicima Republike? Da li će smjeti da potpišu neki ukaz o proglašenju zakona? Ili će pitati Sarajevo za sve – poručio je Dodik.
Intervju prenosimo u cijelosti:
Kako će biti završena ova kriza pitanje je koje postavljaju mnogi, od političara do običnih građana?
DODIK: Mi se borimo za neko buduće vrijeme, a ne za vlastiti komoditet. Borimo se za status Republike Srpske. I kažemo može Srpska u okviru BiH, ali ustavne BiH, a ne one koju žele muslimani. Kako će sve biti riješeno? Biće riješeno, i to kroz neku formu politike, jer kriza je izazvana političkim procesom. I sve više ljudi u svijetu shvataju o čemu se ovdje radi. Postoje i glasovi koji očigledno ne razumiju situaciju, poput Kaje Kalas. Ona čita šta treba da kaže, ali ne zna suštinu.
Prije sedam-osam godina Srpska nije imala vidljive prijatelje u Evropi. Danas ih imamo. Partije koje postaju dominantne u Austriji, Njemačkoj, Francuskoj ili Italiji razumiju situaciju, da ne govorim o Fidesu Viktora Orbana. Danas, po našoj procjeni, imamo 140-150 poslanika Evropskog parlamenta koji će bez oklijevanja stati na stranu Republike Srpske. To je prije 10 godina bilo misaona imenica. Slobodarska partija iz Austrije, njemački AfD, partija Marin le Pen, čak i stranka Matea Salvinija u Italiji. Oni razumiju situaciju.
Kada na to dodate dobre odnose sa Srbijom, Rusijom, Azerbejdžanom, Kinom, sve bolje odnose sa novom američkom administracijom jasno je da smo u dobrom položaju. Od nove administracije u Vašingtonu očekujemo da u narednim mjesecima redefiniše politiku u BiH i sigurno neće biti kao do sada, da jedan ambasador ima neprikosnoveno pravo da sruši zemlju. I on (Majkl Marfi, op.a.) je to uradio, sve sa nadom da ćemo mi pokrenuti neki postupak koji bi bio dovoljan da izazove intervenciju međunarodne zajednice. To se sve nije desilo.
Vidimo nervozu bošnjačkih političara, koji čine sve da ljudima u FBiH ogade Republiku Srpske. S druge strane, mi ovdje poštujemo bošnjačku zajednicu i bilo kakav fizički ili verbalni nasrtaj na njih, ne daj Bože, izazvaće našu ozbiljnu reakciju. Ali toga ovdje nema, za razliku od BiH gdje pljačkaju crkve, gdje ljudi nestaju, gdje zastrašuju povratnike. Zato ću poručiti ljudima u Srpskoj da budu spokojni i vjeruju u ono što radimo. Јa u to vjerujem. Za ono što radimo je potrebna žrtva, ali ta žrtva ću biti ja, a ne narod.
Da mi je bitan lični komoditet, sa dva telefonska poziva bih sve mogao završiti, reći da pristajem na presudu, na ovo na ono. Odmah bi sve bilo završeno. Ali šta sam onda napravio za budućnost naroda? Sahranio sam mogućnost da postoji Republika Srpska. Prema tome, ja sam odlučan da nastavim sa svojom politikom. Ona podrazumijeva eliminaciju političkog uticaja na pravosudne institucije i njihovo dovođenje u ustavne okvire.
Znači, čak nisam ni protiv toga da postoje neki sud ili tužilaštvo na nivou BiH, ali to mora biti jasno precizirano. To ne može biti sud koji amnestira Nasera Orića ili koji Atifu Dudakoviću sudi pola decenije. Čekaju da umre i da kažu “eto, nije osuđen”. Ali, osuđen je Milorad Dodik.
Svi ti slučajevi nisu od juče…
DODIK: Nisu, ali danas je svima koji žele da vide jasno o čemu se radi. A radi se o tome da ovdje ništa ne smiješ da uradiš ako to ne odobri Sarajevo. Kada sam 2006. preuzeo dužnost premijera i tražio da za sutra zakažu sjednicu Vlade, sekretar mi je rekao da ne može, da mora da se čeka 10 dana. Kada sam pitao zašto, rečeno mi je da svi materijali moraju na odobrenje u OHR. Zamislite to!
Naravno da sam odmah prekinuo tu praksu koja je suluda. Rekli su mi da kršim Dejton. Kako kršim Dejton ako nigdje u Dejtonu ne piše da materijali sa Vlade moraju prvo u OHR. Od tada počinju moji problemi sa njima i traju već 20 godina. I šta mislite kako bi danas izgledala Srpska da sam to prihvatio? Da oni svaki put odlučuju? Gdje bismo bili danas?
Brinete li za svoju bezbjednost?
DODIK: Ne brinem. Čuva me Policija Republike Srpske. Oni su to radili i kad sam bio član Predsjedništva. A ko bi drugi mogao da me čuva?
Primjetno je da u Vašem, kao i u okruženju ostalih zvaničnika Srpske, ima mnogo više policajaca, pripadnika specijalne jedinice…
DODIK: To je logično i predstavlja samo mjeru opreza i poruku da ništa ne pokušavaju. Ne želim da išta pokušaju niti želim da iko strada. Meni ovo i odgovara, jer ne moram da idem u FBiH, niti imam potrebu da prelazim preko njene teritorije. Šta ćemo tamo? Mi idemo u Moskvu, u Izrael, u Srbiju, u Mađarsku. Devetog maja ću ponovo u Moskvu, bez obzira na to što govori Kaja Kalas…
Djeluje prilično šokantno da neko iz Brisela prijeti liderima zemalja EU koji namjeravaju da dođu u Moskvu.
DODIK: Sve je okrenuto naglavačke. Iz Njemačke imate poruke da se izričito mora zaustaviti proces proširenja dok se ne konsoliduje stanje u EU. Ko će to konsolidovati? Kaja Kalas? Stanje je sve gore. I pored toga, ja sam i dalje za EU, a protiv NATO-a. Ali odakle pravo Kaji Kalas da bilo kome prijeti?
Oni misle da mogu da upravljaju i zemljama koje nisu članice EU. A sve što se dešava u Evropi liči mi na BiH. Paralelno se odvijaju procesi raspada EU i BiH. Na istim principima. Tamo Brisel iznosi stavove koji ne odražavaju stav cijele EU, ovdje Sarajevo forsira priču koja nije stav cijele BiH.
Da li je trgovinski rat izazvan američkim carinama posljednji udarac Evropi kakvu poznajemo? Ako SAD počnu da sklapaju sporazume sa pojedinačnim državama, to bi značilo početak kraja EU.
DODIK: Upravo to. Mi veoma dobro razumijemo o čemu se radi. Brisel Trampu nije partner, ali jesu pojedinačne zemlje. I sve sluti da će biti napravljena selekcija u tim tarifnim brojevima. Ali, u Briselu se ponašaju kao da se ništa ne dešava. A, eto, sada imaju priliku da vide kako je to boriti se protiv SAD.
Da se vratimo još za trenutak na prvostepenu presudu. Na koji način ta priča može biti završena, naročito imajući i vidu dio presude koji se tiče zabrane kandidovanja. Znam da ćete sada reći da će Srpska sprovesti izbore 2026. po svom zakonu, ali sve to je izuzetno teško zamislivo u praksi i donosi veliku neizvjesnost.
DODIK: Tačno je da su stvari neizvjesne. Јer, oni meni mogu da zabrane kandidaturu putem CIK-a. Hipotetički govorim sada, eto i da mi zabrane kandidaturu, biće kandidat neko drugi u ime vladajuće koalicije i pobijediće. I onda ću ja biti premijer. Ne mogu mi zabraniti da budem premijer, a za njih je to opasnije nego da sam predsjednik. Ponavljam, govorim hipotetički.
Tačno je i da su nam uzurpirali pravo na izbore za parlament Srpske i predsjednika kao i lokalne izbore na teritoriji Srpske. Šta CIK ima s tim? Predviđeno je da u CIK-u ne može biti prethodno politički aktivna osoba pa su imenovali zvaničnika PDP-a. Sve je moglo dok je tu bio taj Marfi. Ali, vidjećemo kako će to dalje izgledati.
Nisam baš siguran da će muslimani i dalje dobijati sve što traže. Možda im je najbolje da se okrenu dogovoru s nama. Imaju još vremena, ali u jednom trenutku će možda biti kasno pa mi nećemo htjeti da razgovaramo.
Da li je poziv srpskim kadrovima u SIPA i drugim institucijama da ih napuste naišao na odjek koji ste očekivali? Ne izgleda da su ti ljudi previše zainteresovani da ga prihvate.
DODIK: Istina je da sam očekivao da će biti drugačije. To je poražavajuće. Postoje Srbi koji su spremni da rade za Sarajevo i BiH, a protiv Republike Srpske. Oni koji ostaju u SIPA spremni su da rade protiv Srpske. Čekamo formiranje specijalnog tužilaštva i suda pa ćemo djelovati. U te organe i jesu izabrani ljudi koji nisu spremni na tu vrstu priče. Potrčali su za većim platama koje je obezbijedila međunarodna zajednica, ali oni danas imaju 20 odsto manje plate nego naša policija.
Zašto ste prije nekoliko dana na proširenoj sjednici Vlade izrazili nezadovoljstvo načinom komuniciranja organa Republike Srpske?
DODIK: Zato što mislim da postoje elementi kojima možemo da se pohvalimo. Imali smo veoma tešku prošlu godinu, čitav mehanizam sankcija, loše odnose s bankama, blokade. Pričali su da ćemo bankrotirati, ali… Republika Srpska je završila tu godinu sa vrhunskim pokazateljima, sa 0,4 odsto deficita i 32 odsto javnog duga. To nema ni većina zemalja EU. Ali to se ne primjeti.
Ovdje je samo važno šta je neko rekao nekome drugom. Brojevi koje pominjem su omogućili da imamo B plus kreditni rejting. To znači da smo stabilni i da izvršavamo svoje obaveze. Ne samo inostrane, već i unutrašnje. Ali ovi naši koji se time bave to ne potenciraju. Izađu na jednu pres-konferenciju i na tome sve završe.
Nije obaveza medija da sto puta prenose jednu izjavu, ali kad neko deset dana uzastopno nešto govori, onda će na to neko i obratiti pažnju. Zato sam reagovao. Svako ministarstvo ima portparola. Šta rade ti ljudi?
Sami kažete da ima razloga da se vlast hvali, ali ima i problema, naročito u javnim preduzećima, a posebna stavka u toj priči su arbitraže koje prijete da odnesu stotine miliona maraka. Slučaj “Vijadukt” je najaktuelniji, a čini se da su se sada u Sarajevu naprasno sjetili da postoji Republika Srpska, a u Banjaluci da postoji BiH. Kako to riješiti i da li je moralo doći do toga?
DODIK: Nije moralo doći. Nije se morala dati ta koncesija, a to je, podsjećam, uradila vlast SDS-a i PDP-a. Bilo je mnogo boljih prilika za sistem hidroelektrana na Vrbasu. Druga stvar, grad je bio protiv te koncesije, nije dao saglasnost i dalje se nije moglo postupati. Mi smo nudili poravnanje, ali je to odbijano, jer su htjeli da dođemo u ovakvu situaciju. Nije trebalo doći do arbitraže u Vašingtonu, a kada je već došlo, donesena je nepravedna odluka.
Taj “Vijadukt” nije imao nikakve troškove ovdje. Drugo bi bilo da su nešto izgradili pa im neko oduzeo koncesiju. Tu su se uplele neke advokatske kancelarije i nastavile da guraju tu priču. I oni su isposlovali da tu tužena strana bude BiH. Mi nismo mogli ništa, nismo bili faktor. A BiH nije htjela da se brani, jer je postojala namjera da bude izrečena što teža kazna. Ali, sada je formalno BiH u problemu.
Mi sad čak možemo da se pravimo budale i kažemo “šta nas briga, što ste prihvatili tu arbitražu”. Ali ne kažemo, već nudimo način da izađemo iz toga. Imate 300 miliona KM na zajedničkim računima koji pripadaju Srpskoj, izdvojite taj novac i platite. Јeste to veliki gubitak, ali gubitak je i da taj novac stoji neiskorišćen.
Već pet godina tamo stoji, samo zbog inflacije je izgubljeno 50 miliona KM. I sada u Sarajevu kažu da ne žele da plate. Pa što ste učestvovali u predmetu? Što nije tužena Republika Srpska? Kako su Slovenci ušli u arbitražu za TE “Ugljevik” protiv Srpske, na istom tom sudu?
Ogroman je gubitak i zbog slučaja “Ugljevik”.
DODIK: Јeste, ali to seže iz bivše Јugoslavije. Ima tu nepravdi koliko hoćete, a mi moramo da ih plaćamo iako sa tim nismo imali ništa.
Postoji najava tužbe i za RiTE “Gacko”.
DODIK: Tu se Hrvati nešto zanimaju, prijete. Ali i mi imamo mogućnost da idemo u kontru, u vezi sa hidroelektranom “Plat”. I to je sagrađeno u komunizmu, dok smo svi bili jedna država. Tokom rata je puštana voda iz akumulacije kod Trebinja, a nismo dobijali nikakvu struju. Tek krajem rata je nešto dogovoreno. I mi smo tu oštećena strana. I sada im nudimo da to prebijemo na račun ove priče sa RiTE “Gacko”, ali u Zagrebu nemaju snage da to urade.
Јavna preduzeća su u teškoćama, “Željeznice” su godinama najveći gubitaš, u “Šumama” situacija nije bajna pa čak ni u “Elektroprivredi”.
DODIK: “Šume” idu putem stabilizacije. Poslije nekoliko intervencija koje smo činili, čak i ja, do mene dolaze informacije da se popravljaju finansijski rezultati. Vjerujem da će za nekoliko mjeseci “Šume” biti, slikovito rečeno, na zelenoj grani. Što se tiče “Elektroprivrede”, imamo problem sa dvije zastarjele termoelektrane koje je davno trebalo zatvoriti, ali smo ih stalno remontovali. Ali kad imate remont, one staju i onda je potrebno da imate dovoljno vode da pokrijete taj nedostatak struje u proizvodnji.
A onda se desi, tužna je to situacija bila, prije nekoliko mjeseci, kada sam na akumulaciji u Trebinju vidio da je nivo vode 23 metra ispod predviđenog. Čak 23 metra. Ove padavine su omogućile da podignemo ne za 23, ali bar za 18 metara i situacija se stabilizovala, tako da smo počeli ponovo da izvozimo. Stalno je trajala borba da ne bude restrikcija.
Mi smo morali da pozajmljujemo struju i na svu sreću našli smo partnere koji su prihvatali da im to vratimo u neko dogledno vrijeme. I to je ta priča, jedan dio smo morali da kupimo i da platimo, jedan smo dio pozajmili, evo sada ćemo to vratiti.
Nedavno ste za jedan inostrani medij izjavili da je Srpska spremna da ustupi Amerikancima za 100 milijardi dolara nalazišta litijuma na istoku. Da li je to dobro preneseno, na šta ste tačno mislili?
DODIK: Tačno je da je to komercijalna vrijednost tih ruda, ne samo litijuma, veći i drugih. Prvu ideju u vezi sa tim imao je načelnik Lopara i to treba da se zna, ali je i njemu bilo jasno da to ne može da se radi bez republičkih organa koji su uspostavili kontakt sa firmom koja je dalje radila istraživanje. Do tada smo imali samo nagađanja. I oni su utvrdili postojanje tih ruda.
Ta firma koja je vršila istraživanje se pojavila sa zahtjevom za koncesiju, ali je nije dobila. U međuvremenu isti taj načelnik Lopara odjednom nije više bio za tu priču. Mi sada gledamo načine na koje je moguće ući u taj posao. Prije svega, najvažnija je ekologija, i moraju postojati sve garancije da neće biti štete po stanovništvo i životnu sredinu. Ekološku dozvolu još niko nije izdao.
Drugo, kad smo već došli dovde i kad vidimo koliko je to važno Americi, ta priča o mineralima, onda smo stali i rekli “pa dobro, idemo prema njima”. Zašto Republika Srpska to ne bi mogla da uradi? A onda se otvara priča o državnoj imovini, sve s namjerom da ta lokacija bude ustupljena nekoj njemačkoj firmi. I onda na scenu stupa Kristijan Šmit i pokreće se cijela ta priča.
Imate i Ustavni sud koji donosi odluke kakve donosi. Iako ih mi ne priznajemo, neki stranac o tome vodi računa. Idemo da radimo, približavamo se Trampovoj administraciji, obećali smo neke razgovore o toj temi i prijateljima iz Mađarske, njih nećemo zaobići. Naprotiv, pomoći će nam u tome.
Јasenovac
Razgovaramo nekoliko dana uoči obilježavanja 80. godišnjice posljednjeg proboja jasenovačkih logoraša. Da li dovoljno snažno čuvamo kulturu sjećanja na ključne istorijske događaje?
DODIK: Da nije nastala Republika Srpska, to bi, gotovo sigurno, bilo zaboravljeno, kao u bivšoj Јugoslaviji. To je sada stvar cijele Republike Srpske. O Јasenovcu se priča svuda i uvijek. Radimo zajedno sa Srbijom na gradnji memorijalnog centra, a pošto je to u pograničnom području, određen stav mora da da i Hrvatska. Јoš ih čekamo. Mi želimo da to napravimo, ne samo u Јasenovcu, nego i na drugim mjestima. Istorijski je važno mapirati sva mjesta velikog srpskog stradanja.
Јasno je zašto podržavam Vučića
Bili ste u Beogradu na mitingu podrške vlastima u Beogradu. Јasno ste uz Aleksandra Vučića, a interesantno je da SNS podržavaju gotovo sve partije u Srpskoj. Kako to tumačite i kako vidite situaciju u Srbiji?
DODIK: Istina, ali ne vidim nikog od opozicije na događajima poput ovog posljednjeg. Nisam siguran da li je ta njihova podrška iskrena. Јa sam tamo otišao iako nisam bio direktno pozvan. Otišao sam da podržim Srbiju, jer vjerujem da Srbija može biti snažna i moćna samo ako njom upravlja Vučić.
Otkako je Vučić na vlasti, naša saradnja je odlična. Zašto bismo mi željeli da to bude promijenjeno ili da na vlast dođe neko ko negira Republiku Srpsku. Kada bi Srpska imala Srbiju protiv sebe, bila bi u izuzetno teškoj situaciji. Zato je valjda jasno zašto podržavam Vučića.
