Skandal oko učeničkog putovanja u Beč najbolje pokazuje razmjere izopačenosti društva u koje nas ovaj put uvode oni koji nikako to ne bi smjeli, a to su pojedini direktori srednjih škola.
Rekla je ovo poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske Tanja Vukomanović, reagujući na navode roditelja i profesora da su direktori pojedinih škola u Banjaluci na učenička putovanja slali svoje rođake ili djecu partijskih drugova, bez da ostali u školi znaju za ovo putovanje.
– Da se nepotizam nastanio u državne institucije koje počinju da liče na porodične firme odavno smo znali. Da partije kadruju javnim ustanovima od direktora do pomoćnog osoblja takođe nije tajna, ali da se đaci biraju po rodbinskoj ili političkoj vezi za putovanje otkrili su nam direktori nekoliko banjalučkih srednjih škola. Kada korupcija, nepotizam i podobnost postanu pravila čak i u učionicama, jasno je da smo kao društvo na putu da izgubimo još jednu, a možda i više generacija – navodi ona.
Podsjeća da se nije stišao ni poslednji skandal sa falsifikovanjem ponuda za učeničke ekskurzije u jednoj banjalučkoj školi, a imamo novi – nepotizmom probrana selekcija đaka za odlazak u Beč.
-Mladi najviše uče posmatrajući, i u kući i u školi, ali ako vide da je moguće poznanstvom doći do boljih ocjena, ako se za učitelje i nastavnike biraju lošije pozicionirani na konkursu, snaje i snahe državnih funkcionera, ako se sa katedri odašilju idolopoklonički politički govori našoj djeci – put budućih generacija je zaista neizvijestan – ističe Vukomanovićeva.
Dodaje da ovo nije samo moralni pad, već je zloupotreba položaja, gaženje prava i urušavanje budućnosti cijele zemlje.
-Jedini što sada može da bar malo vrati nadu u obrazovni sistem jeste da resorno ministarstvo reaguje, sankcioniše odgovorne i pokaže nam da je ovo izuzetak, a ne pravilo, te da je sistem zakazao, a ne da je stvoren da ovako funkcioniše. Pojedini direktori škola pokazali su da nemaju nikakve veze sa obrazovanjem, sada je na redu da vidimo da li ima Ministarstvo prosvjete i kulture – navodi ona.
Zaključuje da ako niko ne bude kažnjen, to znači da sistem direktno odobrava ovakvu nepravdu, te da kad sistem odobrava nepravdu prema djeci, profesorima, obrazovanju, tada dolazimo do tačke gdje morate birati: ili mijenjati zemlju u kojoj živite, ili mijenjati sistem.
