Teritorijalnost je mehanizam prostornog organizovanja koji se ispoljava na iznenađujuće načine.
Da li ste ikada primjetili da ste “ukopani u svoje navike” kada je riječ o izboru mjesta za sjedenje?
Da li uvijek sjednete na istu stolicu kada uđete u salu za sastanke, izaberete isto mjesto za sjedenje za trpezarijskim stolom ili birate istu stranu aviona kada unaprijed određujete svoje sjedište?
Niste jedini: to je stvar ambientalne psihologije.
Za ovo ponašanje koriti se izraz “teritorijalnosti“. Teritorijalnost je mehanizam prostornog organizovanja koji se ispoljava na iznenađujuće načine, piše Quartz.
“Obično se o teritorijalnosti razmišlja u smislu agresije i odbrane, kao kada se nacije ili bande sukobljavaju, ali zapravo je njena najčešća svrha održavanje mira“, kaže profesor psihologije sa Univerziteta Viktorija, Robert Giford
“Većinu vremena većina ljudi zauzme neki prostor, a drugi to prećutno prihvate.”
U slučaju učionica, stalni izbor istog mesta omogućava studentima da efikasno regulišu i kontrolišu svoje odnose sa drugim studentima u zajedničkom prostoru, što ih čini udobnijim i manje ranjivim.
Nadovezujući se na ranija istraživanja, Marko Kosta, psiholog sa Univerziteta u Bolonji, odlučio je da objektivno prati navike studenata pri izboru mjesta.
Tokom četiri nedjelje, koristio je diskretnu fotografiju kako bi zabilježio navike sjedenja u dvije univerzitetske učionice sa 47 i 31 studentom.
Studija je sprovedena na brucošima na početku semestra kako bi se minimalizovao uticaj prijateljstava na raspored sjedenja.
Takođe je izabrao učionice sa dovoljno više stolica od broja studenata, što im je davalo više slobode i sprečavalo pritisak gužve.
Na osnovu ovih podataka procijenio je prosečna pomjeranja i dimenzije teritorija kako bi vidio obrasce sjedenja.
UOtkrio je da većina studenata iznova bira isto mjesto. Njihovo ponašanje odražava stvaranje male lične teritorije oko sjedišta, što im pruža osjećaj udobnosti.
Primjetio je i da, čak i ako studenti ne mogu da “personalizuju svoj prostor ili da ga brane od upada drugih kada nisu prisutni“, oni i dalje sede na istim pozicijama.
Zaključio je da izbor istog sjedišta pomaže studentima da steknu kontrolu nad svojom okolinom i da postignu akademske i lične ciljeve uz minimalne smetnje.
Ovo ponašanje dalje je potvrđeno u istraživanju Žila Klementa iz istraživačkog centra za neurologiju u Lionu i Endži Bakli sa Međunarodnog svemirskog univerziteta.
Njihov cilj bio je da utvrde koliko brzo se studenti “usidre“ za određeno mjesto – ako se to uopšte desi.
Proučavali su izbor mjesta studenata u učionici tokom dva akademska programa u trajanju od 19 i 44 dana.
Kako bi dodatno precizirali posmatranje formiranja obrazaca sjedenja, prikupljali su podatke na časovnom nivou, koristeći diskretnu fotografiju.
Njihovi nalazi pokazali su da studenti počinju da se ustaljuju na svojim omiljenim mjestima već od drugog dana nastave, a do kraja prvog mjeseca dužeg kursa, više od polovine sjedilo je na istom mjestu svakog puta.
Ovakve studije postajale su sve detaljnije. Naz Kaja, nezavisna obrazovna psihološkinja, i Bridžit Burgs sa Univerziteta Južnog Misisipija željele su da ispitaju kako pol i dizajn učionice utiču na izbor mjesta.
Posmatrale su učionice sa redovima stolica sa dodatkom za pisanje, U-oblikovane rasporede, klastere i redove stolova sa pojedinačnim stolicama.
Primjećena je izvesna razlika u zavisnosti od rasporeda, ali još značajniji nalaz bio je da žene mnogo češće od muškaraca zauzmu isto mjesto, bez obzira na dizajn učionice.
Zaključile su da bi razlog mogao biti to što žene često nose torbu uz svjeske ili knjige, što stvara veću potrebu da zauzmu sjedeće mjesto koje im omogućava više prostora.
Ali kakav efekat ovo može imati na učenje?
Prema profesoru Ralfu B. Tejloru sa Univerziteta Templi, autoru knjige Human Territorial Functioning: An Empirical Perspective on Individual and Small Group Territorial Cognitions,
uspostavljanjem lične teritorije osobe izbjegavaju svakodnevnu potrebu da pregovaraju sa spoljašnjim okruženjem.
Pošto ne troše mentalnu energiju prilagođavajući se novom mjestu svakog dana, lakše im je da postignu ciljeve, poput bolje koncentracije na predavanje.
Drugim riječima, sedenje na istom mjestu na svakom času može vam obezbijediti optimalnije okruženje za učenje.
“Razumijevanje toga kako teritorijalnost utiče na socijalnu interakciju i ponašanje u učionici omogućava stvaranje okruženja koje je pogodnije za učenje“, kaže Kaja.
