O vladinim ulaganjima: Pitanje je kako se troši, a ne koliko

O vladinim ulaganjima: Pitanje je kako se troši, a ne koliko

​Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske kritikovalo je danas Uniju studenata Republike Srpske i Studentski parlament Univerziteta u Istočnom Sarajevu jer su zaprijetili blokadom nastave ako ne bude nastavljena gradnja studentskog doma na Palama.

U ministarstvu su odgovorili da intenzivno rade na pitanju smještaja studenata, a kao  glavni argument navode da su za taj posao uložili 20 miliona KM.

Ministar prosvjete i kulture Republike Srpske Goran Mutabdžija izjavio je u oktobru da je Vlada Srpske posljednjih godina uložila više od 90 miliona KM u oblast obrazovanja.

Ministar saobraćaja i veza Republike Srpske Nedeljko Čubrilović izjavio krajem novembra da je od 2006. do 2012. godine u Srpskoj uloženo 1,54 milijardi KM u rekonstrukciju i održavanje putne infrastrukture.

Bar jednom dva puta godišnje u RS se čuje kako je istočni dio Srpske zapostavljen, a uvijek po pravilu, slijedi odgovor iz Vlade: nije tačno da je zapostavljen, iz razvojnog programa na istok je uloženo “toliko i toliko” miliona KM.

Ovo je tipično i najučestalije opravdanje sadašnje vlasti u Republici Srpskoj, koja na pucanj kritike iz futrole odmah povlači podatke o tome koliko je negdje uloženo državnog novca. Najčešće su to zaokružene cifre: 100 miliona, 20 miliona, pet miliona, 300 miliona, što kod onog koji to sluša stvara sličan utisak kao kada se priča o platama najpoznatijih fudbalera – postoje neki nepresušni milioni i ulažu se tamo-vamo.

Pravo pitanje glasi: Šta je za te pare napravljeno ako su već uložene? koja zgrada, put, most, fabrika, škola? šta smo u obrazovanju dobili od ovih miliona koje ministar spominje? ko je  kontrolisao kako se troši?

U slučaju putne infrstrukture, znamo da su dio novca koji Čubrilović spominje progutali probijeni rokovi za završetak autoputa, skupi kilometri asfalta između Banjaluke i Gradiške. Dosta tih uloženih miliona curi kroz tanak asfalt i pukotine lokalnih “predizbornih” puteva, koje kasnije popravljaju građevinske firme u čije mašine se opet sipaju ove pare koje spominjemo.

Zamislite : gradite veliku kuću i imanje za sebe i brojnu porodicu, i za tu kuću svi sakupljaju novac, ali vi upravljate ulaganjem; nađete neke “svoje” majstore, svoje dobavljače materijala, svoje projektante;

Nakon par godina, imate možda nekakav temelj i počeli ste zidati jedan zid. Neko od ovih vaših pokislih rođaka sa strane dobaci:  Kad će biti bar ta prva ploča da se uselimo pod nju, pošto krova izgleda nećemo nikad dočekati?

Vi, naravno, volšebno odgovarate: Vaša kritika ne stoji, do sada smo u kuću uložili milione maraka i imamo planove da tako nastavimo.

Majstori klimaju glavom (u pozadini drnda prazna mješalica ).

(KONTAKT RADIO/Željko Svitlica)

Komentari

Komentariši