Kad umire godina

Kad umire godina

Šta je to: praznična atmosfera i kako ona nastaje?  Bez obzira na sve – jer preko glave smo preturili deset života za vrijeme za koji neki prežive TEK jedan – približavanjem nove godine sa neba se spusti duh bezazlene radosti i nade. Ranije se pije, ranije se daje odušak, ranije počne otapanje života.

Duboko u noći, okreće se Zemlja, a svijet nije tako ”stvaran” kao što izgleda u obične dane.

Sjaj (jeftinog nakita) topi smrknuta lica. Praznična crvena boja razbija tmurnu zavjesu satkanu od naše jednolične sive odjeće.

U takvom okruženju teško je pomisliti da i za novu godinu ljudi umiru.

Ali se za novu godinu ljudi i rađaju.

Novogodišnji kotrast primjećuje jedan pažljivi posmatrač:

„Taman kad sam pomislio da je danas još jedan od onih dana kad shvatiš da je sve odavno otišlo do đavola, vidim Deda Mraza u kafani kako stoji za šankom u oblaku duvanskog dima, pije vinjak i prebira po vreći sa poklonima; i tada shvatim da još ima nade… Prava alanfordovska slika”
Čovjek u odijelu zelenog teletabisa naslonio se na gajbe u prolazu Starog banjalučkog zanatskog centra i puši cigaru. Skinuo je ”glavu” teletabisa i sakrio se u prolaz. Naiđe neko dijete i gorko shvati da to nije teletabis nego pušač…

Onaj Deda mraz sa šank nije Deda mraz – to je čovjek u kostimu. Teletabis je honorarac koji je pristao da za dnevnicu tumara po Trgu Krajine i slika se sa djecom (usput: zar se teletabisi još prikazuju na nekoj televiziji?)

Kada se skine ”glava“ od nakita i svjetiljki (kineskih) ukazaće se obična Banja Luka. Za nekoga je to razočaravujuće, otrežnjujuće, za nekoga Deda mraz i vinjak utapaju magiju, za nekoga je teletabis na gajbama sa cigarom slika kraja i razočarenja. Trijumf realnosti koja se kezi i nije naučila da kaže: Sve najbolje, druže.

Grad su ljudi. Deda mraz i teletabis, ispod svojih maski  –  to su ljudi. A čovjek može sve. Nada ne umire posljednja, one ne umire uopšte. Stvarnost nije smiješna i neće vas zagrliti u ponoć, ali ima ko hoće.

Ljudi za novu godinu umiru, ali se i rađaju…

(Kontakt radio/Ž. Svitlica)

Komentari

Komentariši