Saopštenje za javnost prenosimo u cjelini:
Udruženje novinara Republike Srpske traži od uredništva Radio-televizije Bosne i Hercegovine da javnosti obrazloži zbog čega je sankcionisala našu članicu Mirelu Savić, nakon intervjua sa potpredsjednikom Republike Srpske, Ćamilom Durakovićem?
Odluka da se koleginica Savić udalji iz programa „BHT1 uživo“, te ne radi više kao voditelj i ne smije razgovarati sa nosiocima političke vlasti, nije dokumentovana i zvanično obrazložena ni njoj, ni javnosti.
BHRT nije privatni medij, te je u obavezi da ovu informaciju pruži građanima koji javni servis finansiraju.
Usmeni odgovori, kako je to učinjeno po naređenju urednika u Sarajevu, Dejana Petrovića, odnosno formulacije „pravila je FTV prilog o nama“, „nisi ti ovdje da brineš o srpskim žrtvama“, „ton ti je bio neprimjeren“, „nijednom nisi rekla genocid u svojim pitanjima o Srebrenici“ i slično; nisu ni pristojni, ni dovoljni za ustanovu finansiranu iz budžeta svih građana.
Tim više, što je koleginica Savić dio tročlanog suda časti UNRS.
UNRS je analiziralo sporni intervju i naš stručni tim za 21 minut i 24 sekunde snimka, nije pronašao ni jedan primjer da je koleginica Mirela Savić, bilo gdje, narušila novinarski kodeks.
Naprotiv, registrovali smo isključivo neprimjereno ponašanje gosta, Ćamila Durakovića. On bučno negoduje i odgovara u kafanskom maniru, jer mu se ne dopadaju i gotovo je iznenađen pitanjima u banjolučkom studiju, koji je jedini informativno-tehnički centar BHRT na teritoriji Srpske, dok je pet preostalih u FBiH.
Novinarki se obraća na ti, polemiše sa njom, odgovara pitanjima, te produbljuje nacionalističke strasti negiranjem nesumnjivog zločina nad srpskim civilima u Kravici, navodeći ih kao legitiman vojni cilj i da zbog toga nikada neće odati poštu nevinim žrtvama.
Isto tako, postaljamo pitanje urednicima i menadžmentu BHRT, zbog čega svake godine prave cjelodnevne prenose događaja iz Potočara uživo ili nedavno otvaranje obnovljene džamije Arnaudije u Banjoj Luci, a nisu prenosili na isti način ceremoniju osveštanja obnovljene Saborne crkve u Mostaru ili manastira Žitomislić iz 15. vijeka, koji su takođe srušeni u građanskom ratu?
Zašto ih nikada nema na komemoracijama u Sijekovcu, Garavicama, Mrkonjić Gradu, Dobrovoljačkoj ulici, Tuzlanskoj malti… te zašto uživo ne prenose nikada događaje iz Donje Gradine?
Nažalost, ne samo to – već UNRS detektuje očigledan i veliki napor, koji se ulaže na BHRT, da se u slučaju hrvatsko-muslimanskog logora smrti – Jasenovac, pri izvještavanju nikako ne upotrijebi termin „genocid“.
Umjesto da zaštiti svoju novinarku, Mirelu Savić, od harange i prijetnji (neke od njih čak nasiljem i smrću), koje joj bez ikakve krivice upućuju kroz medije i po društvenim mrežama u Federaciji BiH, uprava BHRT ne samo da to nijemo posmatra – već se i sama priključila ovim napadima.
Ukoliko javnosti najhitnije ne odgovori na ovdje postavljena pitanja, menadžment BHRT će zacementirati uvjerenje građana Republike Srpske, da je samo na papiru javni radio-televizijski servis Bosne i Hercegovine, a da se u praksi aktivno ponaša kao servis samo jednog naroda; na kojem je pitanje o stradanju Srba – ne samo neprimjereno, već se njegovo postavljanje i kažnjava.
