Šta se događa sa klikbejt naslovima na internetu i dokle mislimo ovako?
Da, klikbejt naslovi na internetu su sve bezobrazniji i bezobrazniji. Oni su često manipulativni, senzacionalni, preuveličani – nekada čak i BUKVALNO PREUVELIČANI.
Naslovi se pišu tako da traže slabu tačku čitaoca, natjeraju ih na emocijama obojenu reakciju i, ako želite njome da se bavite, postoji čitava nauka koja stoji iza vještine formulisanja najboljeg mogućeg naslova koji će vam donijeti rezultat koji želite.
Ne, naslovi na internetu danas uglavnom nisu precizni i informativni i najčešće iz njih nećete dobiti potpunu informaciju o nečemu što se dogodilo.
Znate li koji portali na medijskoj sceni Srbije mogu sebi da dopuste takve naslove? Jedino novinske agencije i javni servis, uz ogromnu ogradu da nisam spreman da branim ovu tvrdnju na sudu ni za jedne ni za druge.
Biznis model novinskih agencija bi trebalo da bude takav da se finansiraju od redakcija koje preuzimaju njihove vijesti, dok javni servis finansiramo svi mi, građani Srbije, kroz pretplatu.
I tu se lista završava. Svi ostali mediji koji se trude da se održe na površini ove naše male bare učestvuju u svojevrsnoj trci pacova čija pravila diktiraju internacionalni tehnološki giganti i oglašivači.
Nismo rekli baš ništa novo ako duboko uzdahnemo i rezignirano zaključimo da današnji novinari stvaraju sadržaj u doba tiranije algoritama.
Siroti mali mediji u borbi sa silama
Podjela karata je sljedeća – postoji Gugl, postoji Fejsbuk (mada će u posljednje vrijeme insistirati da ga ne zovete tim imenom, već da ga zovete Meta), postoji jedno mitsko biće koje možemo nazvati Oglašivač (sa velikim O) i još jedno mitsko biće koje zovemo Čitalac (sa velikim Č).
Naravno, ne smijemo zaboraviti heroje naše tužne priče – sirote male medije.
Šta Gugl, Meta, Oglašivač i mediji imaju zajedničko? Svi žele vrijeme, pažnju i, hajde da budemo potpuno otvoreni, novac koji će im, na ovaj ili onaj način donijeti niko drugi nego Čitalac, to svemoćno mitsko biće.
Sa druge strane, onlajn mediji moraju da kreiraju sadržaj imajući u vidu pravila koja diktiraju Gugl i Meta, ali i zaviseći od novca koji im daje Oglašivač.
Čitalac danas sadržaj koji kreiraju mediji konzumira uglavnom na telefonu. Kvaka je u tome što Čitalac nije samo Čitalac, već i još mnogo drugih stvari i to pravi dodatni problem sirotim malim medijima.
Siroti mali mediji u borbi sa silama
Podjela karata je sljedeća – postoji Gugl, postoji Fejsbuk (mada će u posljednje vreme insistirati da ga ne zovete tim imenom, već da ga zovete Meta), postoji jedno mitsko biće koje možemo nazvati Oglašivač (sa velikim O) i još jedno mitsko biće koje zovemo Čitalac (sa velikim Č).
Naravno, ne smijmo zaboraviti heroje naše tužne priče – sirote male medije.
Šta Gugl, Meta, Oglašivač i mediji imaju zajedničko? Svi žele vrijeme, pažnju i, hajde da budemo potpuno otvoreni, novac koji će im, na ovaj ili onaj način donijeti niko drugi nego Čitalac, to svemoćno mitsko biće.
Sa druge strane, onlajn mediji moraju da kreiraju sadržaj imajući u vidu pravila koja diktiraju Gugl i Meta, ali i zaviseći od novca koji im daje Oglašivač.
Čitalac danas sadržaj koji kreiraju mediji konzumira uglavnom na telefonu. Kvaka je u tome što Čitalac nije samo Čitalac, već i još mnogo drugih stvari i to pravi dodatni problem sirotim malim medijima.
Da pojasnimo, Čitalac medijski sadržaj konzumira na istom telefonu koji koristi za komunikaciju sa porodicom i prijateljima. To je isti onaj telefon koji se koristi za višesatno skrolovanje po TikToku, gledanje Instagram storija, provjeravanje heštega #ćaosvima na Tviteru…
Taj telefon se koristi za guglanje najrazličitijih mogućih stvari, ali i za sve vidove zabave. Na njemu Čitalac gleda smiješne klipove, vlogove, filmove, serije, igra igrice, gleda kako drugi ljudi igraju igrice… Isti taj telefon Čitalac koristi i za onlajn klađenje ali i za ono zbog čega najčešće brišemo istoriju ili koristimo inkognito mod.
Dakle, Čitaočeva pažnja je tu, na telefonu. Potrebno je „samo“ izboriti se za nju.
U redu, pređi na stvar – šta je sa glupim naslovima?
Funkcija naslova je oduvek bila višeslojna – dobar naslov treba da privuče pažnju, da informiše čitaoce, rezimira priču, ali i da proda novine.
Ako pretpostavimo da sam vam, nekom ludom srećom, zadržao pažnju do ovog pasusa i da i dalje čitate ovo moje pisanije – vi ovo čitate potpuno besplatno.
Šta ste tačno izgubili klikom na glupi naslov ovog teksta?
Hajde da kažemo da ste izgubili vrijeme, mada bi moj ego volio da vas obavijesti da smatra da to vrijeme možda i nije baš izgubljeno ako ste saznali nešto novo i ako ste možda počeli da razmišljate o nečemu o čemu ranije niste razmišljali.
Šta mediji, u ovom slučaju mi, dobijamo vašim klikom na glupi naslov ovog teksta?
Time što su uspjeli da mamcem u vidu klikbejt naslova upecaju mrvicu vaše pažnje, mediji dobijaju jedan poen u onoj gorepomenutoj trci pacova.
Klik po klik, šer po šer – broj otvorenih stranica raste, dijeljenjem raste i ukupan broj čitalaca, pa raste i šansa da Oglašivač kaže „Hej, izgleda da čitaoci zaista vole da provode svoje vrijeme na ovom portalu, hajde da tamo postavimo svoj oglas“.
Otkriću vam jednu „tajnu“ o Oglašivaču – njemu su veoma često jedini pokazatelj uspjeha brojke. Ako se oglas nije prikazao dovoljan broj puta dovoljnom broju ljudi, neko nije dobro uradio svoj posao.
Kada ste u ulozi Oglašivača, želite da se vaš oglas prikaže što većem broju ljudi i žargonski rečeno – jurite velike brojke na digitalu, pa je najbolje igrati na sigurno, tj. oglašavati se kod velikih igrača.
Dakle, sjetimo se one podjele s početka i sjetimo se ko su veliki igrači. Čestitamo, vaš odabrani marketing miks je sledeći: Gugl oglašavanje, Meta oglašavanje i mediji, sa fokusom na one koji imaju veliku čitanost. Klik naš nasušni daj nam danas…
I, šta ćemo sad?
Kada se u eri besplatnog medijskog sadržaja Čitalac nađe uvrijeđen zbog toga što je, besciljno skrolujući po Fejsbuku i ubijajući vrijeme, naišao na jedan klikbejt naslov jednog medija poput nDanasa, pa odvoji vrijeme da napiše komentar poput „Šta se dešava sa vama, totalno ste se srozali“, a ne odvoji vrijeme da pročita tekst i vidi da iza tog klikbejt naslova ipak stoji nekakav informativan, edukativan, koristan ili, u krajnjoj liniji, zabavan sadržaj – to nije korektno prema tom mediju.
Dok ova naša mala medijska bara sa početka teksta ne evoluira do tačke u kojoj će čitaoci biti svesni uloge i značaja ozbiljnih medija do te mjere da su spremni da izdvoje novac i direktno ih finansijski podrže – svi mediji će se i dalje dovijati i tražiti nove načine za dovlačenje publike na sajtove.
U toj borbi će neki mediji posegnuti za lakom zabavom, neko će se boriti golotinjom, neko će objavljivati neproverene informacije uz senzacionalističke naslove, neko će kršiti kodeks i prelaziti granicu dobrog ukusa prilikom izvještavanja o žrtvama porodičnog nasilja, a nekome će najveći grijeh biti pisanje naslova koje će ne tako redovni i još manje vjerni čitaoci nazivati glupim.
Autor je urednik društvenih mreža u Danas.rs
