Bez logistike, sponzora i velike podrške, samo sa loptom u ruci i ruksakom na leđima mladi Banjalučanin Aleksa Kresojević pješice kreće u subotu ujutro sa Trga Krajine na put dug više od 330 kilometara, driblajući sve do Beograda.
Aleksa i ovaj put ima isti cilj kao i prošle godine, da pomogne sugrađaninu Sergeju Stuparu, mladiću koji je nakon teške saobraćajne nesreće ostao nepokretan. Kresojević je lani 24 časa neprestano šutirao na koš, prikupivši 6.000 maraka za Sergejevo liječenje.
Sada ide korak dalje, driblaće do 50 kilometara dnevno, prolazeći kroz Prnjavor, Derventu, Modriču, Brčko, Bijeljinu, pa u Srbiju preko Pavlovića mosta nastavljajući put ka Beogradu. Plan je da ovaj put pređe za sedam dana.
Prenoćište će imati kod prijatelja i dobrih ljudi koji su mu ponudili stan na dan, jer nema finansijsku podršku.
– Spreman sam i fizički i psihički. Na leđima ću nositi ruksak težak 20 kilograma. Znam da neće biti lako, ali znam zašto to radim. Malo sam razočaran što su oni koji bi mogli pomoći ostali ravnodušni ili su čak odbili moju molbu za pomoć. S druge strane, Svjetlana Bednaš, majka koja se lavovski bori da svom sinu obezbijedi liječenje i kojoj je značajna svaka marka, odlučila je da pomogne. To mi daje snagu – rekao je Aleksa za “Glas Srpske”.
Sergejevu borbu prati od početka i kada je vidio da mu je neophodna pomoć u liječenju, znao je da mora nešto učiniti kako bi pokrenuo humanost u ljudima. Međutim, osim humanitarne misije, njegov poduhvat nosi snažnu simboliku.
Na majici koju će nositi ispisan je humanitarni broj za donacije za Sergeja, ali i pitanje: “Jablanica?”, kao podsjetnik na tragedije o kojima se ćuti. Na leđima će nositi broj 16 i natpis “Novi Sad” u znak sjećanja na žrtve koje su nedavno stradale ispod nadstrešnice u tom gradu.
– To su žrtve koje ne smiju pasti u zaborav. Želim da odam počast njima i pokažem solidarnost sa studentima koji protestuju. Moja poruka je da se ljudi ne dijele po vjeri i nacionalnosti. Ljudi se dijele na dobre i loše – poručio je Kresojević.
Za ovaj podvig se pripremao više od mjesec dana. Prvo je svakodnevno išao na Banj brdo, zatim pješačio do Laktaša i prelazio rute duge po 20, da bi na kraju prelazio i 60 kilometara.
– Ni u jednom trenutku nisam pomislio da neću uspjeti. Ne bojim se umora, niti kiše. Prvi put kad sam 24 sata šutirao loptu u koš, pratila me je kiša, ali želja da pomognem Sergeju je bila jača od svega – kaže ovaj mladi humanitarac.
Njegova poruka je jednostavna, ali duboka.
– Ne morate driblati do Beograda. Dovoljno je da pošaljete poruku i pomognete koliko možete. Nečije malo nekome znači sve – kazao je Aleksa Kresojević.
Humanitarni broj za donacije za Sergeja je ispisan na njegovoj majici, a svaka donacija, ma koliko skromna, budi nadu.
Za Aleksu ne postoji nemoguće
Aleksa je momak za kojeg ne postoji riječ nemoguće. Riječi su ovo majke Sergeja Stupara, Svjetlane Bendaš, kojima je opisala Aleksu Kresojevića.
– Želim ovako javno i da kažem kako nijedna od firmi kojima se Aleksa obratio za sponzorstvo čitavog poduhvata (obezbjeđenje prenoćišta na putu, rentakar koji je trebalo da ga prati i se pobrine da sve teče po planu, nabavka potrebne opreme za put i ostalo) nije htjela da ga podrži i da mu pomogne te da kompletnu organizaciju akcije Aleksa finansira iz svog džepa i uz pomoć familije i prijatelja! Toliko o tome – rekla je Svjetlana.
Ona je dodala da ovo što će Aleksa uraditi do sada niko nije ni pokušao.
– Molim vas da ga podržimo, da ga pratimo na njegovom putu i da kupujemo njegove kilometre, jer ovaj momak je nevjerovatan – navela je Bednaševa za Glas Srpske.
