Braće i sestro, dame i gospodo. Hristos se rodi! Drage porodice poginulih boraca, majke i očevi, sinovi i kćeri. Sestre drage.
Želim prije svega da izrazim najveću moguću ljudsku zahvalnost jer su vaši najmiliji dali svoje živote za slobodnu Republiku Srpsku. Želim da vam se poklonim. To ne radim zato što je to protokol i zato što to danas tako treba, nego zato što to stvarno tako osjećam – vama u ime i čast vaših najmilijih, koji su živote dali za slobodu Republike Srpske i slobodu svih nas. Neka im je vječna slava i hvala!
Ovim rečenicama svoj govor počeo je gradonačelnik Draško Stanivuković na današnjem osveštanju Centralnog spomen – obilježja poginulim borcima Odbrambeno – otadžbinskog rata, a u sklopu obilježavanja Dana Republike Srpske.
Osjećam potrebu da pozdravim i da se zahvalim svakom borcu, svakom ratnom-vojnom invalidu, svima onima koji su bili spremni da daju život za Republiku Srpsku. I vama jednako želim da se zahvalim.
Samo vi koji ste danas ovdje, koji ovo gledate i slušate i samo vi, a možda i ponajviše Bog zna kako ste živi i što se među živima, kao i to koje sekunde su vas dijelile od toga da vaša imena danas ovdje nisu uklesana. I zato i vama ogromna zahvalnost. Isto tako, želim da se zahvalim i svima onima koji nisu dočekali ovaj trenutak.
Mnogo je boraca koji nisu stradali u periodu od 1991. do 1995. godine, ali su prošli velike muke u tom periodu. Neki su umrli i nisu dočekali da danas budu ovdje.
Sretao sam ih kroz posao, kroz ono što radim i tada su mi rekli: „Samo da dočekamo da se izgradi Centralno spomen – obilježje, da ga poljubimo, da se poklonimo“. Mnogi nažalost nisu dočekali. Veliko hvala i svim onima očevima i majkama, koji su isto tako dali svoje najmilije, a opet nisu dočekali ovaj trenutak. Zato je ovaj trenutak tako poseban i tako važan – rekao je gradonačelnik.
Poručio je kako je ovo dan kada iz svih nas treba da izađe ono što stvarno osjećamo.
-Tri decenije su, kako Banja Luka i cijela Republika Srpska čekaju podizanje simbola kojim će se odati dužna počast za više od 26 hiljada onih koji su u najtežim trenucima naše savremene istorije bili najbolji. Biti najbolji kada je najteže – e to je najteže.
A oni su to i uspjeli i hvala im. Više od tri decenije, kako njihove porodice, potomci, njihovi saborci, čekaju podizanje ovog monumenta, onu generaciju koja će spomenik da podigne, ali čekaju i one generacije koje će uspraviti njihovo ime – ponosno i časno.
Čekaju one generacije koje će svojim idealizmom sačuvati njih od zaborava. Jer Republika Srpska ima na koga i zbog čega da bude ponosna. Evo, tri decenije nakon junačke odbrane Republike Srpske i njenog međunarodnog priznanja, podižemo ovaj veličanstveni monument. Podižemo ovaj simbol koji je postavljen u epicentar najvećeg grada, u dušu Republike Srpske, u srce svog bića. Ovo je novi simbol Republike Srpske – rekao je gradonačelnik.
Kako je kazao – Centralno spomen – obilježje nije samo spomenik borcima koji su dali živote.
Možemo da kažemo da je ovo zborno mjesto svih nas, svih naših svetinja i najuzvišenijih ideala. Sjećam se – prije gotovo pet godina kada sam prvi put sjeo sa svojim saradnicima i rekao: „Hajde da ispunimo našu zavjetnu dužnost, hajde da izgradimo Centralno spomen – obilježje“. U toj prostorji kao da sam osjetio neku maglu, nešto nemoguće. Činilo se da je to kao neki nemoguć zadatak, ali sam tada shvatio.
Danas, mogu ovdje da kažem da kada čovjek nešto hoće svim svojim bićem, nema toga što može biti nemoguće – postoji samo moguće, baš kao ovaj spomenik. Ni za naše borce tada ništa nije bilo nemoguće. Kao i tada, u tim okolnostima – od 1991. do 1995. godine, pod takvim međunarodnim pritiskom, snivati o slobodi je bilo nemoguće.
Ali, volja naših boraca je učinila da danas sloboda bude najljepši ukus koji svaki dan osjećamo. Zbog toga im vječno hvala jer danas udišemo tu slobodu. Nema nemogućeg – nastavio je gradonačelnik.
Istakao je kako danas može da kaže da je priča o opstanku Republike Srpske za njega uspješno završena.
Ipak, u 21. vijeku, danas, 34 godine poslije rata, pričati priču o opstanku Republike Srpske je naš poraz. Nemojte to raditi, molim vas. Moramo da govorimo o razvoju, napretku. Jer opstajati znači preživljavati, doslovno znači život na aparatima.
Republika Srpske ne smije da opstaje. Njima u čast Republika Srpska mora da napreduje, da se razvija, da bude najbolja moguća verzija svakog dana i svakog trenutka. jer pričati o opstanku njima, koji su to obezbijedili nije u redu.
Mogu da kažem da je najveći dug prema njima, prema njihovoj žrtvi naš rad i zalaganje. To je žrtva koju moramo da damo našim borcima. Najveći doprinos njihovoj žrtvi na ovaj oltar koji se zove centralno Centralno spomen – obilježje je naša marljivost, da budemo najbolji.
Da nas svakog dana krasi optimizam, bez obzira koliko teški i nemogući trenuci bili – a biće takvih. E taj optimizam, ta žrtva, taj rad i taj trud – ako svako od nas bude bolja verzija sebe, svaki naš lični uspjeh je žrtva njima. Ako je svako od nas malo bolji. Ono, što uradimo za opšte, kolektivno dobro je opet najveći doprinos njima. Opet kažem – na ovaj oltar moramo to da prenesemo – rekao je gradonačelnik.
Kako je naglasio – to je poziv svim generacijama, ratnoj djeci, djeci rođenoj poslije rata – nema vremena ni da žalimo, ni da plačemo, nego da stvaramo zemlju dostojnih.
Ovo je naše ogledalo, ovo je naša obaveza. Priča o Centralnom spomen – obilježju nije priča o mermeru, granitu ili bilo kojem drugom materijalu od kojeg je ovaj monument građen. Priča o Centralnom spomen – obilježju je u suštini naša poveznica sa nebom.
Centralno spomen – obilježje je najrječitiji svjedok nastanka i stvaranja Republike Srpske. Ova imena ovdje nisu samo uklesana i upisana – njihova imena ovdje su ovjekovječena – vezana za vječnost, vremena koja će doći i generacije koje tek dolaze. Taj susret treba da znači razvoj i napredak svaki put, treba da znači bolju Republiku Srpsku. Zato možemo reći da je Centralno spomen – obilježje rodoslov srpske slobode i borbe. Ovaj datum. 8. januar 2026. godine mora ostati zauvijek upisan i upamćen – kazao je on.
Podsjetio je i na to koliko je bitno da svakog ko posjeti naš grad obiđe ovaj monument.
-Zato danas, nama koji vodimo zemlju i Banju Luku – možemo ovdje dati još jedan zavjet – da svaki put kada nam neko dođe – ako ga ovdje ne dovedemo, nismo ga upoznali sa nama. Ako ovdje ne dođe, nije nas upoznao. Ako ne želi da dođe ovdje – onda nas ne poštuje i ne treba ni dolaziti.
I zato je dobro što je ovaj spomenik baš u epicentru grada. Ja dajem to obećanje i neka bude zavjet svima koji vode ovu budućnost, bez obzira kako se zvali ili prezivali. Kao što mi gledamo ovaj spomenik, on gleda u nas – kakve odluke donosimo, kako se ponašamo, kako djecu vaspitavamo. Jesmo li kukavice ili hrabri, imamo li dostojanstva.
Evo našeg ogledala i našeg odraza. Zato Centralno spomen – obilježje jeste vječna opomena i jeste zavjet, jeste svetionik i jeste izvorište naše snage.
Ono je naš odraz! Za mene je ovo Centralno spomen – obilježje izvorište snage! Od danas, neka bude izvorište naše sloge – da oko najvažnijih nacionalnih tema budemo apsolutno složni, jedinstveni i da oko toga nemamo dilemu – rekao je Stanivuković.
Jasno je poručio jedno: Centralno spomen – obilježje je tu jer na ovaj način inspisujemo novu stranicu istorije Republike Srpske.
-Oko nas postoje brojna spomen-obilježja, pomen – česme, spomen – biste i brojni putokazi našeg istorijskog stradanja i borbe. Ne možemo da ne vidimo spomenik „Život“ koji je posvećen tragičnoj smrti 12 beba, Topolu užasa, spomenik Veleizdajničom procesu na groblju Sveti Pantelija.
Na Banj brdu je podignut spomenik Krajišnici koji su se borili za ovu zemlju. Da zaboravimo spomenike – to ne možemo.
To čini našu zemlju, zemlju Branka Ćopića, Petra Kočića, bana Tise Milosavljevića, Njegoša, Stefana Nemanje, Tvrtka I Kotromanića i svih onih koji su se kroz istoriju borili za našu zemlju. Ali, svi ti spomenici tek sada, sa ovim Centralnim spomen – obilježjemm, tek sada čine svoju punoću. Tek sada možemo reći da Banja Luka dobila svoje ime i prezime, čast i dostojanstvo, ponos, svu svoju tugu, ali i sav svoj ponos i vjeru, ljubav. Tek sada, sa ovim spomenikom – rekao je gradonačelnik.
Ipak, kako kaže – još nešto moramo da uradimo i to treba da urade ove nove generacije.
-Ja se nadam da u budućnosti više nikada nećemo podizati ovakve spomenike, jer to znači da više nećemo stradati. To od srca danas želim!
Ali, moramo da završimo memorijalni kompleks u Gradini, u Jasenovcu što je zavjet, naša obaveza, jer nema više čekanja. Želim reći – neka Gospod milostivi blagoslovi nas, ovo naše djelo, našim očevima, stričevima, svoj našoj braći. Svim našim divnim očevima, sinovima, našim divnim junacima neka je vječna slava i hvala – zaključio je gradonačelnik Draško Stanivuković.
