Lekcija iz pristojnosti koju svi moraju da vide.
Mnogo puta ste čuli da je Japan “drugi svijet” i da su Japanci, jednostavno, mnogo “naprednija civilizacija” u odnosu na druge.
Jedan snimak koji pokazuje kako oni prelaze ulicu potpuno je šokirao zapadnu civilizaciju. I ne, ne rade oni ništa ekstravagantno ili drugačije u odnosu na nas, ali su kulturu na pješačkom prelazu istančali do perfekcije.
U Japanu, prelazak ulice nije samo saobraćajna radnja, već mala lekcija iz kolektivne discipline.
Pješaci gotovo bez izuzetka čekaju zeleno svjetlo (koje mnogima deluje kao plavo), čak i kada nema nijednog automobila na vidiku. Stajanje na crvenom ne doživljava se kao gubitak vremena, već kao osnovno poštovanje pravila i drugih učesnika u saobraćaju.
Kolone se formiraju same od sebe. Japanci stoje iza ivice trotoara, ne guraju se i ne pokušavaju da “uhvate trenutak”. Kada se upali zeleno, masa se pokreće istovremeno, mirno i bez žurbe, svako svojim pravcem. Čak i na najprometnijim raskrsnicama, poput čuvene Šibuje, gotovo da nema sudaranja, trčanja ili nervoze.
Zanimljivo je da se ista pravila poštuju i kasno noću, kada su ulice prazne. Pravila važe uvijek, ne samo kada neko gleda. Upravo ta dosljednost pravi razliku.
Japanci prelazak ulice shvataju kao zajedničku odgovornost. Vozači očekuju da će pješaci poštovati signalizaciju, a pešaci veruju da će vozači stati.
To uzajamno povjerenje smanjuje haos, buku i stres, čak i u gradovima sa desetinama miliona stanovnika.
Jedan snimak, na kom djevojčica prelazi ulicu upravo je dokaz svega navedenog. Vozači se blagovremeno zaustavljaju, ona prelazi ulicu, okreće se i maše im u znak zahvalnosti.
Iako je ovaj čin naišao na nerazumjevanje u komentarima, jasno je da takav čin samo doprinosi boljoj komunikaciji između vozača i pješaka, koji uvek i svuda moraju da budu podjednako svjesni svoje odgvornosti i striktnih pravila u saobraćaju.
“Mi bismo pomislili da je namještaljka”
Ovo je, dalje, iniciralo je veliki broj komentara ispod videa.
“Vaspitanje, kultura, drugi svijet”, “Mi kad ovo vidimo, mislimo da je namještaljka”, “Ja uvijek podignem ruku u znak zahvalnost kada me neko propusti na pješačkom da pređem ulicu. Niko mi nije rekao da se tako ponašam.Jednostavno, tako osjećam”,
“Zemlja drugačija od drugih. Kao da nisu Azijati. Kultura je način života. Bio u preko 20 – 30 gradova. Manja mjesta su bolja, nema Indijaca, Nepalaca… Tokio, Jokohama, Osaka se prljaju nevjerovatnom brzinom”, dio je ispisanih razmišljanja naših ljudi.
I da, Japan zaista ima posebnu kulturu, a ovakvi prizori samo su dobra lekcija za sve druge, piše Blicžena.
