Obućarska industrija u Republici Srpskoj suočava se sa sve težom situacijom, padom narudžbi, nedostatkom radnika, a domaći proizvođači upozoravaju da se proizvodnja svodi na puko preživljavanje, dok se pojedini pitaju da li je pred ovom industrijom sezona gašenja.
Obućarska industrija u Republici Srpskoj suočava se sa sve težom situacijom, padom narudžbi, nedostatkom radnika, a domaći proizvođači upozoravaju da se proizvodnja svodi na puko preživljavanje, dok se pojedini pitaju da li je pred ovom industrijom sezona gašenja.
Ukratko:
- Obućarska industrija u Srpskoj suočava se sa padom narudžbi i sve težim uslovima poslovanja.
- Proizvođači upozoravaju na nedostatak radnika i odlazak iskusnih kadrova u penziju.
- Domaće fabrike zavise od stranih partnera i uvoza repromaterijala.
- U obućarskoj industriji zaposleno je oko 12.500 radnika.
- Predstavnici „Sanina“ i „Beme“ upozoravaju na neizvjesnu budućnost proizvodnje obuće.
Proizvođači u Srpskoj rade za opstanak, a ne za razvoj
Radovan Pazurević, vlasnik kompanije “Sanino” iz Dervente, kazao je za “Nezavisne novine” da je stanje u ovoj industriji dramatično loše.
“Mnogo je razloga za ovakvo stanje, ali veliki problem je što su naši dugogodišnji partneri mahom napustili ovaj prostor, a mi smo ostali bez mogućnosti da samostalno razvijamo proizvodnju. Propustili smo priliku da izgradimo industriju koja bi mogla da radi za domaće tržište. Nismo na vrijeme prepoznali mogućnost da proizvodimo obuću koju bi kupovali naši građani”, kazao je Pazurević.
Dodao je da je na ovaj način uništeno i školstvo, jer, kako kaže, nemamo bazne industrije i ne proizvodimo repromaterijale.
“Zavisimo od volje inostranih partnera koji kod nas ostvaruju profit, dok smo mi prinuđeni da radimo za veoma niske cijene. Pokušavamo da zadržimo radnike i održimo proizvodnju na nivou koji nam omogućava da opstanemo. Mi sada definitivno samo preživljavamo”, kazao je Pazurević.
Nedostatak radnika sve veći problem
Istakao je da je dodatni problem to što godinama nisu školovani novi kadrovi.
“Radnici nam stare, ulaze u ozbiljne godine i odlaze u penziju. Ako u svemu tome ima nešto pozitivno, onda je to što ih ne otpuštamo, već odlaze prirodnim putem. Međutim, novih radnika dugo nema. Čak i kada se neko javi za posao, često ostane dva-tri dana i ode. To je poseban problem”, naglasio je Pazurević.
Kako je pojasnio, u Republici Srpskoj sve firme koje se bave ovom industrijom uglavnom izvoze svoje proizvode.
“U Republici Srpskoj samo se simbolično radi za domaće tržište, možda pojedine firme poput “Dermala”, dok ostali uglavnom proizvode za inostrane kupce.
Pad narudžbi zbog pada prodaje na globalnom nivou
Međutim, obim narudžbi je pao, posebno zato što su veliki trgovački lanci smanjili kupovinu obuće usljed pada prodaje na globalnom nivou. Nijemci su prije sedam ili osam godina bili među najvećim potrošačima obuće i kupovali su oko deset pari godišnje po stanovniku, dok je taj broj sada pao na četiri para”, kazao je Pazurević.
Kako je rekao, domaće firme ne bi mogle funkcionisati ako bi se orijentisale isključivo na domaće tržište.
“Naše firme nemaju mogućnost da repromaterijal nabavljaju na domaćem tržištu. Nemamo nijednu kožaru, niti firme koje mogu da proizvedu sve što je potrebno za izradu obuće. Nemamo prateće industrije koje bi proizvodile konac, kalupe, ljepilo i druge neophodne materijale. Zbog toga nemamo ni uslove da zaokružimo proizvodnju od početka do kraja”, precizirao je Pazurević.
Istakao je da bi se stanje možda moglo donekle popraviti ukoliko bi ljudi počeli drugačije da se ponašaju i ukoliko bi došlo do oporavka potrošnje.
“Nije problem samo kod nas, jer se i Evropa polako budi. Sve je to posljedica globalnih poremećaja, rasta cijena i promjena u potrošnji”, zaključio je Pazurević.
Sezona pred gašenje
Marinko Umičević, tehnički direktor Tvornice obuće “Bema” iz Banjaluke, kazao je da situacija u ovoj industriji nikada nije bila lošija nego sada.
“Mislim da je ovo sezona pred gašenje”, rekao je Umičević i istakao da je u obućarskoj industriji zaposleno je oko 12.500 radnika.
“U globalu, nismo imali dobar odnos prema ovoj industriji. Imamo određene olakšice, ali postavlja se pitanje da li je trebalo dozvoliti da ova industrija propadane prije deset godina”, rekao je Umičević za Nezavisne novine.
