Idealna tjelesna težina nije samo pitanje izgleda, već i jedan od pokazatelja koji se mogu uzeti u obzir prilikom procjene zdravstvenog stanja.
Ipak, broj kilograma na vagi ne daje potpunu sliku, jer na zdravlje utiču i građa tijela, raspored masnog tkiva, godine i životne navike.
Indeks tjelesne mase (BMI) jedan je od najčešće korišćenih pokazatelja za procjenu tjelesne težine u odnosu na visinu. Izračunava se tako što se tjelesna masa u kilogramima podijeli kvadratom visine izražene u metrima.
Vrijednosti BMI ispod 18,5 kod odraslih uglavnom ukazuju na pothranjenost, dok vrijednosti od 25 do 29,9 označavaju prekomjernu tjelesnu težinu, a one od 30 naviše gojaznost.
Međutim, BMI ne razlikuje mišićnu masu od masnog tkiva i ne uzima u obzir sve individualne karakteristike. Zbog toga se u različitim proračunima koristi i Krefova formula, koja u obzir uzima visinu, godine i procijenjeni tip tjelesne građe.
Važno je naglasiti da Krefova formula nije naučno potvrđena kao najprecizniji način određivanja idealne težine. Dobijeni rezultat može poslužiti samo kao orijentacija, a ne kao konačna procjena zdravstvenog stanja.
TRI TIPA GRAĐE I NAČIN IZRAČUNAVANJA
Krefova formula zasniva se na tri kategorije tjelesne građe, uz različite faktore u proračunu.
Prosječna građa
Formula: ((visina u centimetrima – 100) + (godine starosti / 10) × 0,9.
Primjer za osobu visoku 165 centimetara i staru 30 godina:
((165 – 100) + (30 / 10)) × 0,9 = 61,2 kilograma.
Krupnija građa
Formula: ((visina u centimetrima – 100) + (godine starosti / 10)) × 0,9 × 1,1.
Za osobu visoku 165 centimetara i staru 30 godina, rezultat je 67,32 kilograma.
Sitnija građa
Formula: ((visina u centimetrima – 100) + (godine starosti / 10)) × 0,9 × 0,9.
Za osobu visoku 165 centimetara i staru 30 godina, rezultat je 55,08 kilograma.
Ovi rezultati predstavljaju vrijednosti dobijene primjenom navedene formule, ali ne znače da je upravo ta težina idealna ili neophodna za svaku osobu. Zdrav raspon tjelesne mase zavisi i od drugih faktora, uključujući zdravstveno stanje, mišićnu masu i životne navike.
OBIM STRUKA KAO VAŽAN POKAZATELJ ZDRAVLJA
Osim tjelesne težine, značajan pokazatelj može biti i obim struka, jer ukazuje na količinu masnog tkiva nakupljenog u predjelu stomaka.
Jednostavna orijentacija jeste odnos obima struka i visine. Vrijednost obima struka koja je manja od polovine visine često se koristi kao praktičan pokazatelj nižeg rizika povezanog sa centralnom gojaznošću. Ipak, ovaj odnos nije dovoljan da bi se samostalno procijenilo zdravstveno stanje.
Dodatne informacije pruža odnos obima struka i kukova. Da biste ga izračunali, potrebno je da obim struka podijelite obimom kukova.
Struk se mjeri na sredini između donjeg rebra i vrha karlične kosti, dok se kukovi mjere na najširem dijelu.
Prema kriterijumima Svjetske zdravstvene organizacije, odnos struka i kukova veći od 0,90 kod muškaraca i 0,85 kod žena ukazuje na povećan zdravstveni rizik povezan sa rasporedom masnog tkiva.
ZDRAVE NAVIKE VAŽNIJE SU OD BROJA NA VAGI
Održavanje zdrave tjelesne težine podrazumijeva uravnoteženu ishranu, redovnu fizičku aktivnost, dovoljno sna i druge navike koje doprinose opštem zdravlju.
Umjesto oslanjanja na jednu formulu ili određeni broj kilograma, važno je posmatrati više pokazatelja i uzeti u obzir individualne potrebe organizma.
Ako postoji zabrinutost zbog naglih promjena tjelesne težine ili povećanog obima struka, savjetovanje sa ljekarom može pomoći u procjeni rizika i izboru odgovarajućih koraka za očuvanje zdravlja.
