Majske Poljane. Banija. Dvije godine prošle su od razornog zemljotresa. Dvije godine prošle su od tragičnih događaja u kojima je u trenu nestalo sve.
Nestale su kuće, decenijama stvarane, nestale su zgrade prije nekoliko stotina godina građene, nestale su priče o nekom boljem životu, nestao je osmjeh na licu mještana, zaćutala je Banija.
I vjerovatno bi ćutala dugo, možda bi utihnula zauvijek, da nije bilo onih koji digoše svoj glas, koji zavapiše i povikaše: „Dajte ljudi, pa ovdje i pored svega i dalje žive ljudi. Dajte budimo ljudi, budimo Ljudi za ljude.“
I tu počinje priča o Glini, o Majskim Poljanama, i Baniji danas, dvije godine nakon razornog zemljotresa koji je ljudima ovdje srušio osmjeh na licu.
Ponajprije odlazimo u Majske Poljane, da se i sami uvjerimo, kakvo je stanje dvije godine nakon katastrofalnog zemljotresa koji je ovdje bukvalno srušio sve, od kuća do nade u bolji život. Narod napaćeni ovdje, ima sve manje vjere da ipak bolje biće. Rijetki su primjeri gdje
i pored svega proinalazimo tek blagi osmjeh na licu mještana. Ljuba Karapandža kaže, ipak ima razloga za optimizam. Kuću joj gradi Grad
Beograd.
„Još uvijek su svježe uspomene na sve što nam se desilo prije dvije godine. Zemlja se stalno trese. Stalno si u nekom iščekivanju. Strah.
Neizvjesnost. Kod nas je kuća u potpunosti bila srušena. Sin je morao platiti rušenje i uklanjanje ruševina. Država nam ovdje ništa nije napravila, morali smo sami. Morali smo sami srušiti, platiti, i da nismo to uradili ne bismo dobili kuću koju nam pravi Grad Beograd. Kuća je poklon Grada Beograda, dobrih ljudi, donatora i sve to zahvaljujući našoj Branki ( Bakšić Mitić )“, kaže Ljuba Karapandža.
„Bilo nam je jako teško u kontejnerima. Zimi hladno, ljeti vruće. Grijalica mora raditi stalno da bi se ugrijali. Ali to je bilo privremeno rješenje. Sada se gradi kuća, i to nam uliva neku nadu. Ali puno, jako puno ljudi je i danas u kontejnerima, gube svaku nadu da će kuća biti napravljena“, kaže Ljuba Karapandža napominjući da ovdje nema više perspektive za mlade ljude.
Pozdravismo se sa Ljubom i nastavismo dalje kroz Majske Poljane. Dolazimo do porodice Bjelan. Bili smo ovdje prije dvije godine.
Pisali smo tada priču o tek izgrađenoj kući za ovu porodicu. Danas, dvije godine kasnije, rekoše nam još bole sjećanja na taj decembar 2020, kada
se u Majskim Poljanama srušilo sve. Baš sve. Ovdje su svi zatajili, kaže nam na početku priče Zora Bjelan.
„Bila sam u kontejneru, i sada sam u toj lijepoj našoj kućici. I sve to zahvaljujući Branki Bakšić Mitić i organizaciji Ljudi za ljude.
Pomogne mi koliko god može. I ne samo meni, svima ovdje. Uspomene na sve što nam se dogodilo još su svježe, dobila sam i na živce, ali smo ipak zdravi. I to je najvažnije. Muž i ja smo sami, imamo rodbine u Zagrebu, oni nam isto dođu. Ali stanje je ovdje kada sve čovjek pogleda, teško. Puno, jako puno ljudi je još uvijek u kontejnerima, i ko zna kada će im biti izgrađena kuća. kaže Zora Bjelan iz Majskih Poljana.
“Još uvijek su svježe rane, još uvijek su svježa sjećanja. Uostalom vidjeli ste i sami. Dvije godine kasnije, stanje je žalosno. Ljudi i danas žive u kontejnerima i neuslovnim objektima. Kada izađu iz kontejnera, prvo što vide su ruševine. Obnova teče sporo, presporo”, kaže Branka Bakšić Mitić, zamjenica gradonačelnika grada Glina.
“Sa privatnim donacijama uradili smo ovdje puno više nego država. Ne znam da li je državi u interesu, da se odavde svi isele, da se tu naprave lovišta, ili ne žele ljude ovdje, čekajući da ljudi umru, jer je na žalost puno ljudi i umrlo u kontenjerima, stvarno ne znam. Ljudi gube svaku nadu. Ja opet kažem. Banjaluka je preživjela zemljotres, Skoplje, Makarska, Gunja, pa se sve obnovilo u godinu dana. A ovdje za godinu dana izgrađeno šest kuća. Ovo je žalosno, kaže na na kraju Branka Bakšić Mitć, zamjenica gradonačelnika grada Glina, nadajući se i dalje da će
se ipak nešto promijeniti.
U akciju pomoći narodu na Baniji se mogu uključiti svi naši čitaoci. Od prvog januara aktivan je broj telefona 1415. Pozivom na ovaj broj darujemo 1 KM narodu Banije. Banjaluka zna šta znači zemljotres, i zna koliko su joj tada, kada joj je bilo najteže pomgli svi. Stoga budimo humani, budimo ljudi. Budimo – Ljudi za Ljude.
Pozovimo 1415. Broj je aktivan u m:tel mreži sve do kraja januara ove godine.
