Bivši član Uprave i izvršni direktor “Elektroprenosa BiH” Vinko Đuragić, te nekadašnji monter u toj kompaniji Dalibor Simić i radnik Gradske uprave Banjaluka Želimir Rokvić priznali su da su od Saše R. tražili 15.000 KM kako bi mu omogućili da se zaposli u „Elektroprenosu”.
Sva trojica su sa Republičkim tužilaštvom zaključili sporazume o priznanju krivice te pristali da budu osuđeni na ukupno 27 mjeseci zatvora.
Predviđeno je da Đuragić bude osuđen na 10, Rokvić, na devet i Simić na osam mjeseci zatvora. Terete ih da su počinili krivično djelo trgovina uticajem kao saizvršioci. Pomenute kazne su ispod zakonskog minimuma od godinu zatvora.
Republički tužilac Sanja Tadić – Stojisavljević istakla je da su optuženi od početka priznali krivicu i pomogli u rasvjetljavanju ovog slučaja, te da oštećeni ne traži nadoknadu štete i da nije “zainteresovan za kažnjavanje” optuženih, već je odluku prepustio sudu.
– Tužilaštvo je prilikom pregovora o zaključenju sporazuma i visini predviđenih kazni imalo u vidu zakonske odredbe te činjenicu da su optuženi priznali djelo. Sarađivali su sa istražiocima i bez toga teško bi bilo rasvjetljavanje ovog slučaja. Takođe, nije pričinjena šteta, a optuženi nisu osuđivani – objasnila tužilac je Tadić-Stojisavljević.
Naglasila je da kada je u pitanju Simić u njegovom slučaju je cijenjeno i to da ima bolesno dijete, kao i da je „zbog stida” nakon ovog slučaja sam dao otkaz u „Elektroprenosu” i otišao da radi u Njemačku.
Sudija Blagoja Dragosavljević je istakao da će o sporazumima odlučiti naknadno i odluku saopštiti sutra.
Suđenje u ovom slučaju započelo je čitanjem optužnice, a nakon saznanja da su sva trojica zaključili sporazume saslušan je jedan od tri pozvana svjedoka.
Tužilac i odbrana su smatrali da nema potrebe za saslušanjem svjedoka s obzirom da su svi optuženi priznali. Sud je ipak odlučio da bude saslušan svjedok Alaudin Alihodžić jer dolazi iz Sarajeva, dok su druga dva svjedoka obaviještena da će biti pozvani ako bude potrebe.
Svjedok Alihodžić, koji je jedan od izvršnih direktora u „Elektroprenosu”, kazao je da kako je od poznanika dobio poruku da nešto nije regularno pri zapošljavanju na konkursu objavljenom u oktobru 2020. godine.
– Ne sjećam se poruke, bila je čudna. Nešto u smislu da postoje neregularnosti. Pozvao sam tog poznanika i pojasnio mi da postoje informacije da neko poziva kandidate sa liste na konkursu i traži određenu nadoknadu za zaposlenje – rekao je Alihodžić.
Pojasnio je da je dobio i broj s kojeg su pozivani kandidati te da su u upravi „Elektroprenosa” raspravljali o tome i pokušali saznati ko stoji iza tog broja ali nisu uspjeli.
– Raspravljali smo i na kolegiju o tome, a tada Đuragić nije bio prisutan. S obzirom na to da nismo imali čvrste dokaze odlučili smo da pustimo neka taj ko je dobio pozive slučaj prijavi policiji – rekao je Alihodžić.
Optužena trojka uhapšena je u akciji „Napon” u februaru 2021. godine i istraga je tajala nepune dvije godine, sve do 19. decembra 2022. godine kada je podignuta optužnica. Slučaj je policiji prijavio oštećeni Saša R.
Prema optužnici Đuragić, Simić i Rokvić su krivično djelo trgovnia uticajem počinili nakon što je “Elektroprenos BiH” 12. oktobra 2020. godine objavio konkurs za zasnivanje radnog odnosa za više radnika.
Navodi se da se Đuragić nakon toga, kao službeno lice, krajem oktobra 2020. godine sastao sa Rokvićem preko kojeg je za sebe zahtjevao nagradu da bi korištenje svog službenog položaja posredovao u zapošljavanju prijavljenih kandidata.
– Rokviću je predao spisak sa imenima i prezimenima i brojevima telefona svih prijavljenih kandidata i podacima o radnim mjestima na koja su konkurisali, zahtijevajući za sebe 10.000 KM za kandidate sa visokom stručnom spremom i 8.000 KM za kandidate sa srednjom stručnom spremom-navodi se u optužnici.
Rokvićev zadatak je bio da kontaktira kandidate i pronađe one koji su voljni da plate navedeni iznos, kako bi ih Đuragić svojim uticajem “pogurao” da prođu na konkursu.
– Rokvić je spisak predao Simiću, takođe kako bi ostvario kontakt s kandidatima i od njih zahtjevao novac za posredovanje u zapošljavanju-piše u optužnici.
Međutim, kako bi se “ugradili” u cijeli posao Rokvić i Simić su podigli cifru na 13.000 KM i 15.000 KM, u zavisnosti od stručne spreme kandidata, a razliku su, u skladu s dogovorom, trebali podijeliti na “ravne časti”.
U tu svrhu su nabavili mobilne telefone i pozvali jednu Sašu R. sa spiska, koje se javilo na konkurs za prijem na radno mjesto „Monter za RP”, mjesto rada TJ Doboj, Operativno područje Tuzla.
– Simić je pozvao kandidata i predstavio mu se kao “Željko ispred komisije za prijem u radni odnos”. Kada mu je saopštio sve njegove podatke i mjesto za koje je konkurisao tada je zahtjevao 15.000 KM, kako bi posredovao da odgovorni u “Elektroprenosu BiH” donesu odluku o njegovom zapošljavanju – navodi se u optužnici.
Dodaje se da je Simić kandidatu poručio da mora da se odluči “najkasnije do sutra”. Kandidat je 16. decembra Simiću poslao SMS u kojem je naveo “Donio sam odluku… Pristajem”.
– Simić ga je pozvao i rekao mu da upiše broj telefona i da će ga korisnik tog broja nazvati da se sastanu. Sutradan kandidata je pozvao Rokvić i predstavio mu se kao “Željo”. Rekao mu je da je dobio broj dobio od izvjesnog Dalibora i da ga zove u vezi sa njegovim zapošljavanjem u “Elektroprenos BiH”. Naglasio mu je da o tome nikome ništa ne smije govoriti, da sve treba biti diskretno i da su “oni svi” iz Elektroprenosa” stoji u optužnici.
Dodaje se da su se sastali u tržnom centru u Banjaluci 18. decembra i Rokvić je tada predočio kandidatu da je zaposlen u Gradskoj upravi Grada Banjaluka, navodeći da ima kontakte sa trojicom odgovornih osoba u “Elektroprenosu BiH” i tražio je 15.000 KM kako bi kod tih ljudi posredovao u njegovom zapošljavanju.
Pojasnio je da bi novac predao tim ljudima, a da bi on za tu uslugu bio “nagrađen”. Prema optužnici kandidat je novac trebao predati Rokviću nakon što bude primljen u radni odnos. Do predaje novca nije došlo jer je kandidat cijeli slučaj prijavio policiji.
(Glas Srpske)
