Vino napravljeno iz ljubavi ima drugačiji ukus.
Njihova priča je sve samo ne obična! To je priča o jednoj Ukrajinki iz Bosne i Hercegovine i jednom Francuzu, njihovoj ljubavi prema vinu koji su svoje snove pretočili u realnost koju danas žive.
Moj prvi kontakt sa vinom Vinarije „Fazan“ je bio na sajmu u Banjaluci, kada sam prvi put čuo, vidio i probao njihova vina. I dobili su me na prvu! U tom trenutku sam sebi rekao da moram posjetiti ovu vinariju.
Naravno, kako život ima neke druge planove ova posjeta je morala malo da pričeka, i to cijelih godinu dana i pisanje za magazin Hedonist.
Prava prilika da ispunim obećanje koje sam dao sam sebi. I tako smo se zaputili u Prnjavor, tačnije Naseobinu Lišnja gdje se nalazi vinarija „Fazan“.
Pola sata vožnje, pogrešno skretanje, pa vraćanje na pravi put i ubrzo se ispred nas otvorilo polje vinove loze. A na ulazu, domaćinski dočekuje nas poletna gospođa Nada Harijan koja uz ćerku Oksanu i zeta Kristijana je najzaslužnija što Bosna i Hercegovina može da se pohvali sa još jednim kvalitetnim i vrhunskim vinom.
Nakon kratkog razgovora i degustacije vina, krenuli smo u obilazak vinarije koja je nastala na mjestu gdje je do prije nekoliko godina bio samo krš i drač u kojem su sklonište nalazili jedino mnogobrojni fazani. Kako naši domaćini kažu, to je bio orkestar fazana, zbog čega su po njima i dali ime današnjoj vinariji.
„Sve je to bilo zaraslo, pod dračem“, pokazuju nam mjesto gdje se sad nalazi kuća i vinarija. „Tada je Kristijan uzeo četiri bloka od stare babine kuće i stavio ih rekavši: ‘Ovdje će da bude vinski podrum, a ovo će da bude bolje nego francuski Pomerol'“, rekla nam je Oksana objašnjavajući kako je sve počelo.
Mada, moglo bi se reći da je možda početak ove zanimljive priče ustvari nastao mnogo ranije, kada je Oksana otišla iz svoje domovine na dug životni put u Njemačku, što ju je na kraju i dovelo do čovjeka njenog života Kristijana i današnje vinarije.
„Kada sam otišla iz BiH odlučila sam da pokušam od mog života koji mi je pružio priliku da napravim nešto pozitivno. Počela sam sa čišćenjem, završila u Njemačkoj gimnaziju, a zatim i fakultet i otvorila svoju ordinaciju i to je trebao da bude neki kraj puta. Tada sam sebi rekla da li je to sve? Nemoguće! I upravo u tom periodu mog života sam upoznala moga sadašnjeg supruga koji je strastveni zaljubljenik u vino. I on je taj koji je pokrenuo i mene da uradimo sve ovo i napravimo jedan novi korak u životu“, priča ona.
Kristijan, inače Francuz iz Alzasa, ima dugogodišnje iskustvo u uzgoju vinove loze i proizvodnji vina.
Ipak, to nije bilo presudno da se ovaj par upusti u cijeli projekat iz kojeg je nastala vinarija „Fazan“. Odluku su donijeli isključivo iz čiste i nesebične ljubavi prema vinu, na prvom mjestu, a onda i ljubavi prema Oksaninoj domovini.
„Meni j Kristijan jedne prilike rekao, ‘Oksana, ti nikad nećeš imati ono što hoćeš ako ne središ svoje korijene i svoju ljubav prema domovini ne usmjeriš na jedan poseban način’. On je bio taj koji me je natjerao da idemo za BiH. A kada je tek vidio sve što imamo rekao je ‘Ovdje ćemo da podignemo fantastične vinograde i proizvodimo najbolje vino Bosne i Hercegovine’. Ja sam njega tada gledala i govorila mu da nije normalan“, prisjeća se naša sagovornica.
-63aaa15d30b17.webp)
Kako kaže nije ni slutila da će iz te „nenormalne“ ideje u kratko vrijeme poteći nenormalno dobro vino koje danas mnogi Francuzi rado imaju u svom domu.
Kristijan na prvi pogled vidio potencijal ovog kraja i ove zemlje za uzgoj najkvalitetnijeg grožđa iz kojeg će dobijati vrhunsko vino. A da je bio u pravu pokazale su i analize zemlje koju su odnijeli u Francusku. Sve je bilo baš tako kao što je rekao svojoj supruzi. Najbolja zemlja Bosne i Hercegovine, bolja nego francuski Pomerol.
I tada je donesena odluka da se krene na put koji će u njihove živote unijeti mnogo rada i patnje, ali i užitka i slasti koje su im plodovi njihovog rada naknadno donosili.
Nada, Oksanina majka dok šetamo vinogradom, pojašnjava kako nije mogla ni zamisliti da će više iko obrađivati ovu zemlju na kojoj danas raste vrhunska loza i iz koje se proizvodi kvalitetno vino. Ona se prisjeća kako je tu zemlju naslijedila od pokojnog oca i koju je pokonila ćerki misleći da bi to bio jedan lijep poklon ukoliko je uspiju prodati.
„Naša porodica je doselila iz Ukrajine u Lišnju prije više od 100 godina i uvijek smo obrađivali zemlju. Ali sam nekako mislila da sam ja posljednja koja je to radila. Ipak, Oksana me je razuvijerila i pokazala da ne treba lako odustajati od djedovine“, priča Nada.
Danas, nakon više od 12 godina od kad su posadili prvi čokot u plodnu zemlju ovog kraja, Vinarija Fazan proizvodi oko 10.000 litara vina godišnje. A da se svakoj toj litri pristupilo sa puno ljubavi, odgovornosti i pažnje mogli smo se i sami uvjeriti obilazeći ovu malu vinariju.
Osim novca koji su uložili, Oksana i Kristijan su u temelje vinarije utisnuli sve svoje iskustvo, profesionalno i životno. A sada, sa isto toliko ljubavi i posvećenosti počeli su da proizvode i prvi naš šampanjac koji smo mogli da vidimo u njihovoj vinariji.
„Za vrijeme korone iskoristili smo taj period da posadimo i nove sadnice za novi proizvod, šampanjac ‘Perle ljubavi’. Naš cilj je da u budućnosti ‘Perle ljubavi’ budu svatovski šampanjac u bivšoj Jugoslaviji i da to bude dika i ponos naše zemlje i da imamo nešto što je bolje nego Don Perinjon“, ispričala nam je Oksana.
Podsjeća da sve što rade rade iz jedne ogromne ljubavi, pa su zato odlučili i da šampanjcu daju takvo ime.
„Nas dvoje možemo drugačije da živimo, ali smo odlučili da još više radimo i pokažemo da u našoj BiH, koja je predivna, koja ima vrlo kvalitetnu zemlju može da se napravi najbolje vino cijele bivše Jugoslavije. Trenutno, Kristijan sve vino proda Francuzima, privatnim klijentima, vlasnicima fabrika… ljudima koji znaju da osjete šta je kalitetno vino“, kaže Oksana.
Dok smo obilazili vinograd na kojem je posađen na četiri hektara Riesling, Chardonnay, Cabernet Franc, Pinot Noir, Cabernet Sauvignon… naši domaćini nam tvrede da na ovome neće stati i da žele nastaviti još više da ulažu svoje znanje i novac da bi ova vinarija opstala i rasla.
„Naša želja je ne samo da francuski narod upozna kako je dobro vino iz BiH, već da to imaju priliku i ljudi koji žive ovdje. Nama je to želja, a ne da samo izvezemo vino. Tim smo se vodili i nadamo se da ćemo to polako uspijeti. Mi još uvijek nemamo jak brend, ali kvalitetom se namećemo na ovdašnjim sajmovima. Mi sve to radimo sa ljubavlju. Tu radi cijelo selo, naše djevojčice i dječaci od prvog dana su tu.
Ova vinarija je nama kao naše dijete i tako se odnosimo prema svemu u vezi sa njom. Ti ljudi, naše komšije koje tamo rade su kao naša familija. I sve se radi sa ljubavlju i razumijevanjem, bez presije, da se pita svakoga da li može, da se svakome obezbijede dobri uslovi i plate i na kraju to je ono što daje rezultat. Jednostavno, stvari koje se rade sa ljubavlju, a ne sa moranjem imaju drugačiji ukus. Tako i naše vino“, ispričala je Oksana.
I istina je, ovo vino stvarno ima drugačiji ukus, iza kojeg stoje godine napornog rada, truda, odvažnosti, uloženog vremena i novca i nadasve ljubavi i posvećenosti, što smo se mogli uvjeriti iz prve ruke. Izvor: unaworld.com
