Nenad Janković, poznatiji kao Nele Karajlić oglasio se nakon što je “Zabranjeno pušenje”, odnosno njihov vođa Sejo Sekson rekao da će pokrenuti tužbu protiv njega zato što smatra da se lažno predstavljao kao potpuni vlasnik autorskih prava nad njihovim pjesmama.
Njegovo saopštenje prenosimo u cjelosti:
“Posljednjih 30 godina novinari, znatiželjnici, ljubitelji muzike, razne generacije, publika uopšte, me pita, pa dobro, ko je sada Zabranjeno pušenje. Novo saopštenje koje je moj ex kompanjon Sejo Sekson iznio u javnost idealna je prilika da im konačno odgovorim.
Ime Zabranjeno pušenje dala je moja majka davne 1980 godine, pred naš prvi nastup 27. 11. u Petoj sarajevskoj gimnaziji. U to je vrijeme Davor Sučić (Sejo Sekson) bio u vojsci. Do njegovog povratka iz vojske Zabranjeno pušenje je periodu imalo više koncerata, od čega jedan pred prepunom Skenderijom kao predgrupa Bijelom dugmetu. Iza nas je ostao i jedan snimak. Pjesma „Penzioneri na more idu zimi“, za koju je muziku napisao Davor Sučić, a tekst Mirko Srdić (Elvis J. Kurtović).
Sudbina je htjela da ja, kao osnivač grupe, postanem njen frontmen i da grupa, od izlaska prvog albuma, u junu 1984 godine, u veoma kratkom vremenskom periodu doživi veliku popularnost. Ta popularnost došla je, između ostalog, i zbog toga što je publika, preko mene, vezala Zabranjeno pušenje sa Top listom nadrealista.
Uz mnoge uspone i padove, Zabranjeno pušenje se održava u vrhu jugoslovenskog roka zahvaljujući, dobrim pjesmama, ali i ne manje dobrim izvođačima. Istina je da je Sejo autor mnogih pjesama grupe Zabranjeno pušenje, ali isto tako je istina da sam autor mnogih pjesama i ja. Ali najveća istina je to da nije bilo onoga koji ih pjeva, od njih ne bi bilo ništa!
Sejo i ja se razilazimo pred sam rat. Na njegovu inicijativu. Rekao mi je da ne može više da radi sa mnom. Nije mi rekao da želi da ja napustim Pušenje!
Ja odlazim u Beograd i tamo, u novim okolnostima, nastavljam da radim ono što jedino znam. Krećem sa ponovnim radom Zabranjenog pušenja. U tom trenutku, čak četiri člana „novog Pušenja“ su originalni članovi grupe. Šeki, Kovalski, Drale i ja. Čak smo se, kao parodija na Jugoslaviju, nazvali Krnje Zabranjeno pušenje.
Koju godinu kasnije, do mene je došla vijest da je Sejo osnovao svoje Zabranjeno pušenje. Za razliku od mog, Sejino Pušenje nije imalo niti jednog jedinog starog člana. Uglavnom, raja iz Zagreba. Žao mi je što Sejo ima potrebu da objašnjava da je on Zabranjeno pušenje i pored osam sopstvenih albuma.
Ja, devedeset sedme izdajem album „Ja nisam odavle“ pod imenom Zabranjeno pušenje. Na tom albumu pojavljuje se veliki hit, Ženi nam se Vukota. Kao i svaki veliki hit i ovaj okreće moju karijeru naopako. Zahvaljujući toj pjesmi, koja je, dobivši posebnu verziju na romskom jeziku, poslužila Emiru Kusturici u filmu Crna mačka beli mačor, nama se, nenadano, pruža prilika da sviramo po cijelom svijetu. Tu priliku smo iskoristili! Zvali smo se Emir Kusturica and the No Smoking Orchestra. Emir je bio noseća figura projekta, a No Smoking je, po prirodi stvari, brend kojeg sam ja unio u projekat. Ja sam i u toj grupi bio frontmen i autor većine pjesama.
Radi zdravstvenih problema i određenih nesuglasica sa bendom, ja, nakon 13 godina rada, napuštam No smoking. Odlučujem da se više ne bavim muzikom. U tom periodu, saznajem da je Sejo zaštitio ime Zabranjeno pušenje. Nije mi bilo pravo! Niko me ništa nije pitao! Da me pitao, ja bih mu, vjerovatno, dao dozvolu. Međutim, nisam imao namjeru da se tužakam po sudovima, jer, jednostavno, život je ljepši kad se ljudi vole.
Ali, ne lezi vraže, mene je, nakon sedam godina apscinencije, grupa mladih ljudi okupljenih oko tadašnjeg projekta Beer fest u Beogradu, uspjela da nagovori da ponovo nastupam. Moj uslov je bio da nastupam pod imenom dr Nele Karajlić. Iz više razloga. Prvi je što ne želim da Seji uskačem kao konkurencija, jer mislim da ima mjesta za obojicu, a drugi je, što je u sredini u kojoj sam ja djelovao kao umjetnik brend dr Nele Karajlić je bio mnogo jači od brenda Zabranjeno pušenje. To, nažalost, Seji nije bilo dovoljno, već je svakom mom promoteru slao pisma u kojima se žalio da se moje ime ne smije vezati za ime Zabranjeno pušenje. Kako? Da promijenimo istoriju? Da taj podatak izbršemo iz glave svima onima kojima sam ja metafora za Zabranjeno pušenje. A njih je ogromna većina.
Ali, ja sam imao isti cilj kao i Sejo! I ja sam želio da se moje ime što manje veže za Zabranjeno pušenje.
Trudio sam se da na koncertima ne izgovorim to ime! Zvao sam je „Moja najdraža rok atrakcija“!
I ja, kao i Sejo, odlučujem da zaštitim ime Zabranjeno pušenje. Ne da bi ga nosio, nego da bi na taj način bio zaštičen od stalnih Sejinih napada na moje promotere. O pravdi da ne govorim.
Tada mi se Sejo javlja! U dugim razgovorima koje sam imao sa Sejom, nismo došli do kompromisa. Ja sam htio da vlasnici imena budemo obojica, po pola, a on je htio sebi sve. Nije imao sluha za moje prijedloge. O tome će izgleda, odluku, ipak, donijeti sud.
Ja, u međuvremenu, pokrećem uzbudljiv projekat Rock el Clasico, sa Stefanom Milenkovićem i nakon par koncerata, dobijamo poziv iz Zagreba. Rijetko kad sam bio tako uzbuđen! Nakon trideset i kusur godina, ponovo u gradu koji čini neizbrisivi dio moje mladosti, nezaboravne koncerte, snimanje drugog albuma, borbu za opstanak poslije afere Maršal. Nakon Njujorka, Londona, Pariza, Moskve, Barselone, Buenos Airesa, Milana… ponovo u Zagrebu!
Sejo, međutim, pokreće kampanju protiv tog koncerta radi dvije numere u kojima je on autor. Mislio sam da je čast i sreća kada ti ljudi obrađuju pjesme, i kada se tvoje note sklapaju sa Pahelbelom i Vivaldijem.
Moja pjesma Bubamara ima na stotine obrada širom svijeta i na to sam ponosan. Moj drug Sejo nije tog mišljenja. Na žalost, te dvije pjesme više neće biti u sklopu projekta. Ima mnogo drugih čiji sam ja autor i nosilac autorskih prava.
Uglavnom, sudbina Zabranjenog pušenja, jeste na neki način i sudbina zemlje u kojoj je nastalo, ali postoje i mnogi drugi svjetski bendovi kojima je sudbina dala sličan tok. Genesis, Police, Bitlsi… Svako od članova ovih grupa je kasnije imao svoje karijere, pod svojim imenom. Moje ime je dr Nele Karajlić, pa mi nije jasno zašto i Sejo nije nastavio karijeru pod imenom Sejo Sekson. Najbolji primjer je Oasis oko kojeg su se dva brata posvađala, a nisu Balkanci.
I pored te svađe, obojica imaju svoje zasebne karijere i pored toga što je jedan od njih apsolutno većinski autor velikih hitova te grupe. Jasno je da je u njihovim glavama vladao razum. Što više puta izvodite pjesme to su one „skuplje“ na tržištu, a autor dobija svoj dio.
Što se tiče Sejine navodne zabrane da izvodim pjesme Zabranjenog pušenja, takvu zabranu mu ni jedan sud nigde na svijetu neće dozvoliti. Izvođenje bilo čijih pjesama na koncertima je dozvoljeno svakom muzičaru. Za ova izvođenja se uvijek plaća naknada, tako da izvođenje niko i nigdje ne može zabraniti. Što se prijetnji sudskim postupcima tiče, ja sam za iste spreman, mada mislim da u toj utakmici neće biti pobjednika.
Nadam se da ovo nije kraj priče o Zabranjenom pušenju. Šteta je što nismo bili u stanju da se dogovorimo i zbog nas, i zbog publike, a najviše zbog naših pjesama koje su postale dio kulturnog naslijeđa ovih prostora”, zaključio je Karajlić. (CDM)
