Urođeni romantizam nas tjera da vjerujemo da smo na dobrom putu, čak i ako nam je srce sve ranjenije. Šta se dešava u nama? Zašto ne možemo ugušiti ovaj poriv, ovu fatalnu privlačnost?
Šta se krije iza nemogućih ljubavi? Divljenje, potreba, bol, ljubav, naklonost, samilost, emocionalna zavisnost. Stoga je odgovor na ovo pitanje beskrajno mnogo mogućnosti.
Priče o nemirnim ljubavima od pamtivijeka su ispunjavale našu maštu, književnost, umjetnost. Knjige i filmovi puni su nemogućih ljubavi.
Romeo i Julija, Tristan i Izolda, bolovi mladog Vertera su neki od velikih uspjeha svjetske fantastike kojih se svi sjećamo i koji razvijaju svoju radnju na ljubavima i bolovima mladih ljudi predodređenih da ne mogu biti zajedno.
Tradicionalne bajke, crtani filmovi Walta Disneya sa svojim “živjeli su srećno do kraja života” i sapunice sa osujećenim ljubavima koje nakon godina pronalaze srećan kraj: sve doprinosi tome da vjerujemo da ljubav uvijek pobjeđuje i da se neizbježno sve dobro završava.
Međutim, stvarnost je drugačija: nisu sve ljubavi moguće i nije uvijek vrijedno boriti se za njih. Neke ljubavi se moraju pustiti, a druge jednostavno ne uvažavaju ljepotu ovog osjećanja. Ponekad je bolje odreći se onoga što je nedostižno.
Ovaj književni i umjetnički sastojak garancija je uspjeha jer igra prednost: svi se poistovećujemo sa nemogućim ljubavima. Ali zašto?
Zašto se zaljubljujemo u ljude koji nam ne mogu odgovarati?
Urođeni romantizam nas tjera da vejrujemo da smo na dobrom putu, čak i ako nam srce izlazi sve ranjenije. Šta se dešava u nama? Zašto ne možemo ugušiti ovaj poriv, ovu fatalnu privlačnost?
Razlozi mogu biti različiti, evo nekoliko:
1. Zbog emocionalne zavisnosti
Neki ljudi osjećaju potrebu da imaju nekoga u blizini, ko im može biti saputnik ili zbog koga se osjećaju ispunjeno. Ova potreba generiše snažnu anksioznost koja popušta samo kada je objekt želje blizu.
Kada ga nema, strepnja raste i navodi one koji pate od nje da neprestano traže “njegovu ljubav” kako bi ih smirili. Ova malaksalost, ako se dovede do krajnjih granica, može postati prava bolest.
2. Zbog romantičnog ideala: borba protiv vjetra i oluje
Celentano je pjevao “da te imam, učinio bih bilo šta”, ali da li zaista moraš da izdržiš bilo šta i da ideš dalje, bez obzira na cijenu? Može li biti da ponekad naša akcija nije slobodan izbor, već oblik obaveze koju diktiraju naša uvjerenja (lažna i štetna)?
3. Zato što obraćaju pažnju na nas
Jednostavno je, čak i ako je to teško priznati, ponekad se ludo zaljubimo u nekoga samo zato što nam je posvetio malo pažnje. To, naravno, odgovara nizu emocionalnih nedostataka i potrebi da se osjećate prihvaćenim.
4. Jer istovremeno imamo potrebu za ljubavlju ali i strah od ljubav
Koliko god to čudno izgledalo, postoje ljudi koji se bacaju u nemoguće ljubavi da bi izbjegli ljubavnu intimnost. Ti ljudi, oni “izbjegavajući”, žive u okviru izmišljotina koje uvijek idealizuju.
Kao što kaže psiholog Linda Hatch: “Oni traže veze u kojima će ih druga osoba odbiti ili napustiti.”
To je njihov način da se osjećaju sigurno suočeni sa ranjivošću stvarnog intimnog života, pošto se bliskost sa drugom osobom doživljava kao “opasnost”.
5. Zato što su nedostižni ljudi vrijedniji
To je ideal platonske ljubavi kao neuzvraćene ljubavi. Prema Hector G. Barnes-u, to je mehanizam uporediv sa tržišnim zakonom: “ograničeni resursi imaju veću vrijednost, a obilni nižu“.
Baš kao što roba postaje luksuzni predmet kada joj ne možemo pristupiti, nedostižni ljudi u našim očima dobijaju iznenađujuću vrijednost.
Šta je ekskluzivnije od romantično angažovane osobe koja nikada neće napustiti svog partnera ili zavodljivija od osobe koja je predmet kolektivne želje (glumca ili “najlepšeg u klasi”)?
6. Zbog divljenja
U ljubavi, naravno, divljenje mora biti obostrano. Međutim, u nekim slučajevima to je jednostran osjećaj i to je element koji podržava par. Svaka ljubavna veza koja započne na ovaj način biće osuđena na neuspjeh i sukcesiju osobe koja osjeća divljenje, koja će biti slomljena osobinama drugog.
Ali da li je to prava ljubav?
Kao što smo vidjeli, nemoguća ljubav može odgovoriti na beskonačan broj potreba. Svaki konkretan slučaj se pokorava svojim motivima i osjećanjima; ipak je jasno da to ni u kom slučaju nije zdrava ljubav.
Ljubav nije uvijek činjenica sreće, već i mogućnosti. Ponekad nas za ovaj osjećaj veže jedino navala adrenalina izazvana izazovom i imati nešto za šta vrijedi živjeti.
Nemoguće ljubavi, kako ih savladati?
Prvi korak je prepoznati da, koliko god nas privlači, objekat naše želje možda nije osoba sa kojom možemo izgraditi zdrav, konstruktivan i zadovoljavajući odnos.
Idealizacija je prirodna faza u procesu zaljubljivanja, ali ovaj osjećaj vremenom takođe slabi. Ljudsko biće nikada ne odgovara prototipu ili idealu savršene ljubavi.
Iz tog razloga, izbor našeg partnera mora poći od stvarnosti, a ne od idealizovane slike.
To ne znači da ne možemo biti romantični ili da se neki od naših ideala ne mogu ostvariti u životu u dvoje. To je prava ambicija, ali nikada ne smijemo zaboraviti neotuđive principe od kojih ljubav mora poći. ( bebamur/Cdm)
