Jedan londonski suši restoran zamolio je goste da ne stavljaju parfem prije dolaska.
Gardijan postavlja pitanje – može li miris da pokvari naše uživanje u hrani?
Londonski restoran “Suši Kanesaka” zamolio je goste da se uzdrže od nanošenja parfema, kako ne bi ometali senzorno iskustvo drugih gostiju, prenosi Rts.
Teški mirisi, navode iz uprave restorana, mogli bi da prikriju “osvježavajući” ambijentalni miris sirćeta i same ribe.
Čulo mirisa je ključno za uživanje u hrani
“Miris je najvažniji dio degustacije. Sve što nam jezik govori je slano, slatko, kiselo. Sve ostalo dolazi iz nosa”, naglašava profesor Bari Smit, direktor Instituta za fiziologiju Univerziteta u Londonu.
Međutim, Smit dodaje da miris ima dvije komponente: mirise koji se udišu iz okoline i one koji izlaze iz usta kroz nos tokom izdisaja.
“Mogu li mirisi iz okoline da ometaju mirise u vašim ustima? Nije očigledno da mogu. Kada nešto probate ili gutate, izdišete, a mi ne možemo da izdišemo i udišemo u isto vrijeme”, navodi on.
Ipak, istraživanja i svakodnevno iskustvo podržavaju stav da su ambijentalni mirisi važni za kompletan ugođaj u restoranu.
“Ti ambijentalni mirisi sigurno utiču na ukus hrane i raspoloženje”, rekao je profesor Čarls Spens, psiholog sa Univerziteta u Oksfordu.
“Malo je dvosmisleno, kada nešto pomirišete, pitanje je kako će to vaš mozak povezati. Da li je to konobar, da li je restoran, da li je to hrana”, dodaje on.
Pogrešan miris u pogrešnom kontekstu može izazvati neprijatnu čulnu disonancu.
Ambijentalni miris
U posljednje vrijeme, kuvari pokušavaju da promovišu ambijentalne mirise, a profesor Spens je i ovaj trend razmotrio sa naučnog gledišta, napominjući da bi ambijentalni mirisi mogli “da pomognu da se postavi kontekst za određeno jelo i/ili da pomognu u pripovijedanju koje okružuje određeno jelo.”
Ambijentalni mirisi su uvedeni i u restorane sa ciljem da izazovu “specifično raspoloženje i/ili da izazovu nostalgiju u glavama gostiju”, navodi list.
Ukoliko namjeravate da se oglušite o ovu zabranu, Spens predlaže da bi možda bilo najbolje da se odlučite za parfem koji bi se uklopio u kulinarski ambijent.
“Zašto ne biste nanijeli neki gurmanski parfem – crni biber ili jagoda? To bi bilo prikladnije od nekog sintetičkog ili sapunastog, negurmanskog mirisa.”
Naš miris, pokazalo je istraživanje, takođe povećava prag osjetljivosti na druge mirise iz okruženja – što je možda glavna poenta zahtjeva koji je postavio suši restoran.
Jak miris slabi naše čulo mirisa
Profesor Karl Filpot, glavni istraživač rinologije i ORL specijalista na Medicinskoj školi u Norviču, istražio je ovaj problem pošto je je primijetio da parfemi i sredstva za brijanje koje nanose ispitanici utiču na rezultate eksperimenata u ispitivanju čula mirisa.
U jednom eksperimentu, dobrovoljci su zamoljeni da nose maske za lice natopljene sprejevima za tijelo nekoliko minuta prije nego što urade test mirisa. Poslije toga učesnici su pokazali mnogo manju sposobnost u raspoznavanju drugih mirisa.
“Nama je bilo dovoljno da ljudima preporučimo da prije testova ne nanose parfem ili losion poslije brijanja”, kaže prof. Filpop.
Ovo ipak pokazuje da bi suptilni mirisi iz okoline bili teže uočeni zbog parfema.
“Miris svježe ribe u sušiju je veoma delikatan i prekrasan, ali suptilan, tako da se lako može nadjačati”, napominje profesor Smit. Jači parfemi su prihvatljivi, dodaje, u restoranu koji služi nametljive ukuse, kao što su indijska ili tajlandska kuhinja, dodao je.
Odlazak na večeru bez parfema ima svoju cijenu, jer prijatan miris čini osobu privlačnijom drugima i čini da se osjećamo sigurnije.
“Gosti će vjerovatno biti uznemireni ako im ne dozvolite da stave bilo kakav parfem. Ali minimalna količina parfema djeluje razumno”, smatra profesor Smit.