Pablo Akunja rođen je bez udova, ali ga ni to nije spriječilo da oformi i podigne porodicu.
Ovaj čovjek iz Paragvaja postao je savršen primjer ljudske hrabrosti i odlučnosti i iz dana u dan pokazuje da ne postoji prepreka koju istrajnost i snaga volje ne mogu da prevaziđu.
Ovo je priča o njegovom životu.
Život Pabla Akunje obilježen je od njegovog rođenja kada je otkriveno da njegovi gornji i donji ekstremiteti nisu dostigli puni razvoj. Shodno tome, Pablo je ostavljen na brigu svojoj majci koja sada ima preko 90 godina, ali nastavlja da brine o svom sinu sa svom ljubavlju i posvećenošću koju samo majka može imati, piše Stil.
Pablo Akunja je tokom svog života koristio kolica kao prevozno sredstvo, a njegova ćerka kaže da čak i spava u njima.
“On praktično živi u svojim kolicima, a ona predstavljaju njegove noge”, kaže najmlađa ćerka.
Uprkos svom stanju, Pablo je nastojao da ima normalan život, što ga je dovelo do dvije ćerke koje su mu ubrzo postale motiv da gura naprijed bez obzira na nedaće sa kojima se suočavao.
Kada je najmlađa ćerka imala samo nekoliko mjeseci, njena majka je odlučila da se odseli, ostavljajući tako njihove dvije djevojčice Pablu na brigu.
“Kada sam imala četiri mjeseca, mama nas je napustila. Sada imam 26, a moja starija sestra 29 godina. Moj otac i baka su se brinuli o nama”, kaže Elida Akunja, najmlađa u porodici.
Neobična situacija u ovoj porodici nikada nije bila izgovor za nedostatak ljubavi i posvećenosti od strane njihovog oca. Naprotiv, njegove ćerke ga ističu kao primjernog samohranog oca koji uvijek traži pozitivnu stranu stvari.
“Nikada nisam vidjela svog oca tužnog. Uvijek je veseo i daje mi veoma mudre savjete, iako nikada nije išao u školu. On je veoma inteligentna osoba, divim mu se”, kaže Elida.
Njegova posvećenost kao oca je ono što je navelo njegovu ćerku Elidu da odluči da svoj život u drugoj zemlji stavi na čekanje, kako bi se mogla vratiti u Paragvaj da se brine o njemu.
“Moj tata je cio moj svijet. On je moj prijatelj i najbolji tata na svijetu. Zato sam ostavila svoj život u Argentini i došla ovdje kako bih mogla da se brinem o njemu jer moja baka to više ne može zbog starosti”, rekla je Pablova najmlađa ćerka.
Briga o Pablu nije lak posao, jer “on ne može sam da se kreće, zavisi od nekog drugog čak i kada ide u toalet”, ali Elida Akunja je spremna da podnese takvu žrtvu zbog svog oca.
Sada kada je Pablo Akunja proslavio svoj 60. rođendan, njegova priča je postala poznata širom svijeta, a ljudi ne prestaju da mu se dive i vide ga kao primjer pravog borca.
Bez sumnje, Pablov borbeni duh, odlučnost i sposobnost da se suoči sa nedaćama su osobine kojima se treba diviti, kao i njegova ljubav prema ćerkama, koja mu je omogućila da ih provede kroz sve prepreke koje im je život postavljao na put.
