U periodu puberteta i adolescencije roditelji bi trebali posebnu pažnju obratiti na to sa kim se dijete druži i gdje izlazi.
Tada je neophodno da se roditelji edukuju, ne samo o simptomima i znakovima narkomanije, već i o uzrocima, posljedicama i faktorima rizika koji mogu da dovedu do bolesti zavisnosti.
Kako možete prepoznati da li vaše dijete koristi drogu
Brojne su znakovi koji vas mogu upozoriti da je moguće da dijete ima ozbiljnijih problema s uzimanjem nedozvoljenih sredstava.
Svaki od znakova, a posebno ako se intenzivira, zahtijeva poseban oprez, jer može biti i pokazatelj nekih nedozvoljenih pa i opasnih aktivnosti u čijem središtu mogu da budu opijati.
Evo koji su to znakovi i siptomi:
– promjene ponašanja u odnosu na školske obaveze (česti izostanci, slabiji uspjeh u učenju),
– veća neodgovornost prema obavezama nego ranije,
– napetost, razdražljivost i neuobičajeni ispadi u ponašanji ili napadi bijesa,
– značajne promjene stavova i sistema vrijednosti
– zapušten izgled,
– nošenje naočara za sunce u neodgovarajuće vrijeme,
– nošenje odjeće sa dugim rukavima, čak i po toplom vremenu,
– druženje sa osobama koje uzimaju opojnu drogu
– napuštanje starih drugova
– češći tajanstveni telefonski razgovori koji su “šifrovani”
– neuobičajene i češće pozajmice novca od prijatelja, roditelja i rođaka,
– nestajanje novca ili stvari iz kuće,
– tajanstvenost u ponašanju i pokušaji da se od roditelja sakriju razlozi čestih kratkotrajnih izlazaka iz kuće ili dolazak nepoznatih osba u kući,
– promjene normalnog obrasca spavanja (manje ili više nego uobičajeno, često drijemanje) te
– izrazito široke ili uske zjenice.
Šta da radite ako otkrijete da vaše dijete uzima drogu
Za početak, bitno je da odlučno, bez straha i okolišanja, razgovarate sa djetetom i suočite ga sa dokazima. S obzirom na to da bilo koja od ovih promjena često signalizira da se dešava nešto loše, što često podrazumijeva upotrebu droga, roditelji bi trebalo da reaguju. Često će tinejdžer pokazati neslaganje ili odbijanje, ali najbitnije je da ne primjenjujete silu, jer to može da stvori dodatni jaz i oteža situaciju.
Evo koje još mjere možete preduzeti:
– ne započinjati razgovor dok je dijete pod djelovanjem supstance, nego sačekati da to stanje prođe,
– pitajte dijete o njegovim osjećanjima,
– povremeno pretražite dječiju sobu i školsku, torbu bez znanja djeteta,
– preuredite svakodnevni život djeteta, njegove obaveze i aktivnosti i više ga uključite u život porodice,
– nastojte da saznate da li su nastavnici ili profesori nešto primjetili,
– zakažite razgovor sa školskim psihologom,
– kako bi djetetu pružili adekvatnu pomoć, potrebna je profesionalna podrška, kao i podrška porodice i prijatelja,
– ne okrivljujte dijete, te nastojte da saznate zašto to čini i jasno mu pokažite da ga volite pored toga što se ne slažete sa onim što radi.
– ne povlačite se zbog srama, misleći kako vam se dogodila velika nesreća, nego u oporavak vašeg djeteta uključite što veći broj osoba, od prijatelja do stručnjaka,
– budite uporni i istrajni, puni razumijevanja i ljubavi, ali i odlučni,
– ne dozvolite da vas dijete manipuliše, nemojte pristati na molbe: “Prestaću ako ne kažeš tati” i slično
– testirajte dijete na opojne droge pomoću testova za kućnu upotrebu.
Zapamtite, vaša podrška djetetu je od vitalne važnosti bez obzira na okolnosti, pišu Nezavisne novine/Glas Srpske.
