Kada kažete pasta ili špagete, prva pomisao vodi ka Italiji.
Identitet te zemlje je nezamisliv bez kuvanog tijesta kojem se dodaju sastojci poput maslinovog ulja, paradajza, mesa.
To mogu biti i slanina ili morski plodovi. Bukvalno sve što može da se nađe u kuhinji.
Ali, Italija nije domovina paste. Kuvano tijesto koje se siječe na trake, u Evropu je donio Marko Polo, iz Kine, u 13. vijeku. Zbog azijskog porijekla može se reći da su špagete i nudle daleki rođaci.
Svaki Italijan godišnje u prosjeku pojede 23 kilograma paste. Po tome prednjače u svijetu što je i logično. Ali, čak ni većina žitelja Apeninskog popuostrva ne zna kada su nastale špagete karbonara.
Ono što je sigurno jeste da u kuvarima iz tridesetih godina nema ni tragova karbonare. Ni kao termin niti kao recept. U kuvarima se pojavljuje tek od pedesetih godina. Vjeruje se da je nastala u julu 1944. godine.
Njeno porijeklo vezano je za Rim i dolazak američke vojske koja je hrane imala u izobilju. Prije svega slanine i jaja koji su u ratnim godinama u Italiji bili luksuz.
U svakom slučaju, vjeruje se da su američki oficiri lokalnim kuvarima dali slaninu i jaja i da su oni to pomiješali sa špagetama.
Tako je nastala karbonara. Vjeruje se i da ime potiče od italijanske riječi za ugalj koji je korišćen kao gorivo za vatru u šporetima.
Originalna karbonara pravi se od sira pekorino romano. Mogu da posluže i parmezan i neki drugi tvrdi sirevi.
Slanina mora da bude masna, po mogućstvu da bude sa obraza svinjske glave. Jaja su tu da upotpune ukus i povežu sir koji će se istopiti. Biber je obavezan sastojak.
