Ljudi su od pamtivijeka pokušavali da osmisle efikasne tehnike za upravljanje bijesom i ljutnjom.
Nedavno istraživanje japanskih naučnika otkrilo je oslobađajući efekat zapisivanja sopstvene reakcije na negativan događaj na komad papira.
Čak je i rimski filozof Seneka vjerovao da će „sopstveni gnev vjerovatno nanijeti više štete nego tuđa nepravda“, pa je u svom djelu „De Ira“ (O gnijevu) iz 45. prije Hrista dao savjete kako da ga izbjegnemo, piše Staratelj.
Savremenije metode koje preporučuju psiholozi uključuju fizičku aktivnost, na primjer vožnju bicikla za vježbanje ili udaranje vreće u teretani.
Ali nova istraživanja sugerišu da bi čak i uništavanje papira moglo da bude od pomoći. Pored toga što je pristupačnije, moglo bi da bude i efikasnije nakon što vas nešto ili neko iznervira.
Studija japanskih naučnika otkrila je oslobađajući efekat zapisivanja reakcije na negativan događaj na list papira, koji bi potom trebalo pocijepati, zgužvati u loptu i na kraju baciti u kantu za smeće.
„Očekivali smo da će među ispitanicima naš metod donekle suzbiti njihov bijes“, rekao je Nobujuki Kavai, šef odeljenja za praćenje na Univerzitetu Nagoja.
„Ali bili smo veoma iznenađeni činjenicom da je bijes kod pojedinaca skoro potpuno nestao”, naveo je on.
Studija, čiji su rezultati objavljeni u časopisu Scientific Reports on Nature, zasnovana je na istraživanju o povezanosti pisane reči i smanjenja bijesa, kao i na studijama koje pokazuju kako interakcija sa fizičkim objektima može da kontroliše raspoloženje osobe.
Naučnici su dali i primjer – oni koji žele da se osvete bivšem partneru, mogu da spale pisma ili da unište njegove poklone.
Oni vjeruju da bi rezultat mogao da bude povezan sa psihološkim fenomenom „heuristike magične zaraze“ gde ljudi vjeruju da akcije koje preduzimaju na objektu koji je povezan sa određenom osobom mogu uticati na samog pojedinca.
U ovom slučaju, ‘oslobađanje’ od negativnog fizičkog entiteta, odnosno lista papira, rezultira nestankom prvobitne emocije. Fenomen se zasniva na vjerovanju da se „suština“ pojedinca može manifestovati kroz njihovu fizičku imovinu.
U okviru studije, od pedeset studenata je zatraženo da napišu svoje kratko mišljenje o važnom društvenom pitanju, na primjer – da li treba zabraniti pušenje na javnim mjestima.
Stručnjaci su tada namerno nisko ocijenili njihove radove, a ocjene su se odnosile na njihovu inteligenciju, interesovanje, druželjubivost, logično rasuđivanje i racionalno odlučivanje.
Da bi pojačali svoju namjeru, recenzenti su dodali uvredljive komentare poput: „Ne mogu da vjerujem da obrazovana osoba može ovako da razmišlja. Nadam se da ova osoba može nešto da nauči dok studira na ovom univerzitetu.“
Nakon dobijanja rezultata, učesnici su svoje ljutite misli o negativnim povratnim informacijama zapisali na komad papira. Jednoj grupi je rečeno da zgužva papir i baci ga u korpu za otpatke ili ga drži u fascikli na svom stolu. Drugoj grupi je rečeno da pocijepa papir ili ga stavi u plastičnu kutiju.
Nivo bijesa kod pojedinaca koji su bacili svoje papire u smeće ili ih pocijepali potpuno je nestao, dok je grupa učenika koja je čuvala štampani primjerak papira osjetila samo nešto manje ljutnje.
Otkriće japanskih psihologa moglo bi takođe da rasvijetli porijeklo japanske kulturne tradicije poznate kao „hakidašisara“ (hakidaši sara su riječi koje se odnose na jelo ili tanjir).
Tradicija se praktikuje u hramu Hijoši u Kijosu, nedaleko od Nagoje.
Hakidashisara je događaj koji se održava jednom godišnje. Posjetioci tada razbijaju male diskove koji predstavljaju ili oličavaju stvari koje ih ljute, nakon čega osjete olakšanje, prenosi Hina.
