Hercegovci su posebno ponosni na jagnjetinu koja je, kako kažu, potpuni delikates samo ukoliko je stoka pasla travu po imenu zanovijet.
Zbog ove endemske biljke meso je sočno i posebno ukusno, bilo da se tradicionalno sprema na ražnju, ispod sača ili kuha.
Ova biljka prelijepog žutog cvijeta i cijeli rod “petteria”, kome pripada, dobio je naziv po botaničaru amateru Franzu Peteru (1798. – 1853.) iz Dalmacije.
Botaničari je prepoznaju po zvaničnom nazivu “Petteria ramentacea”.
Biljka raste u obliku listopadnog grma visine do 3 metra.
Kora je crnosiva i izbrazdana, a listovi – složeni, po tri lista na dužoj dršci, srednji listić je nešto duži. Listovi su izuzetna hrana za stoku, a cvijet za pčele.
Cvjetovi su žuto obojeni u obliku grozdaste cvasti duge oko 8 centimetara.
Vrijeme cvjetanja u našim krajevima je kraj aprila, maj i jun.
Cvjetovi zanoveti su raskošnog mirisa i posebno su značajni u pčelarstvu, jer med od zanoveti iz Hercegovine uz onaj od kadulje je jedan od najtraženijih. Biljka ima dlakave plodove mahune smeđe boje.
Uz Hercegovinu, ovu endemsku biljku možete pronaći još u Crnoj Gori i Albaniji.
