Srpska pravoslavna crkva i njeni vjernici 14. januara obilježavaju Mali Božić, odnosno pravoslavnu Novu godinu, kao i Svetog Vasilija Velikog.
Mali Božić i Sveti Vasilije Veliki dva su značajna praznika u crkvenom kalendaru.
Podsjetimo se da je Sveti Vasilije Veliki rođen u vrijeme cara Konstantina i da je još kao nekršten 15 godina u Atini učio filozofiju, retoriku i astronomiju.
Krstio se na rijeci Jordan zajedno sa svojim bivšim učiteljem Evulom. Bio je episkop Kesarije Kapadokijske blizu 10 godina. Ostao je upamćen kao veliki pobornik pravoslavlja, moralno čist i izuzetno revnosan, bogoslovski um, ustrojitelj i stub svete crkve.
U crkvenoj službi naziva se “pčelom crkve Hristove”, koja nosi med vjernicima i žaokom svojom bode jeretike. Zato, na ovaj dan valja uzeti kašiku meda.
Vasiljevdan se kod Srba slavi kao krsna slava, a kod Grka i Rusa kao imendan.
Mali Božić
Kada je za kalendarski početak Nove godine uzet 1. januar, tada je Mali Božić počeo da se slavi kao Srpska Nova godina.
Za ovaj dan vezuju se mnogi običaji, a postoje i sujeverja šta ne bi trebalo da se radi.
U Vojvodini je postojao običaj, koji se u nekim mjestima zadržao do danas, da se na raskršćima pale vatre, što, uz čistilačko dejstvo, ima i ulogu jačanja sunčeve svjetlosti i toplote.
Na Mali Božić, 14. januara, ponovo se unosi badnjak, opet dolazi položajnik, a na trpezi je glava božićne pečenice koja se čuva do tog dana.
U mnogim krajevima spaljuju se ostaci badnjaka, ponegdje se mijesi poseban obredni hljeb, vasilica, u spomen Svetom Vasiliju Velikom.
Novu godinu valja dočekati budan, pa su u ovom bdenju mnoge dkevojke gatale da li će se te godine i za koga udati. Posebno je zanimljivo gatanje djevojaka u Bosni – prije svanuća su, popevši se na tavan, bacale svoju obuću kroz vrata napolje, pa ako obuća, kad padne, bude usmjerena od kuće – znak je da će se udati.
Na ovaj dan bi trebalo izbjegavati svađe da se ne bi svađali cijele godine.
Srećno svima koji slave !
Danas je neradni dan u Republici Srpskoj.
