Iako ponekad domišljati, izuzetno dugački naslovi umjetničkih djela uglavnom su nepraktični.
Publika ih teško pamti pa se u svakodnevnoj upotrebi neizbježno skraćuju, a njihove pune verzije ostaju poznate tek najzagriženijim obožavaocima. Primjera radi, album Fione Epl iz 1999. godine, poznat kao „When The Pawn…”, zapravo nosi naslov koji je čitava pjesma.
Njegov puni, službeni naslov glasi: „When the Pawn Hits the Conflicts He Thinks Like a King What He Knows Throws the Blows When He Goes to the Fight and He’ll Win the Whole Thing ‘Fore He Enters the Ring There’s No Body to Batter When Your Mind Is Your Might So When You Go Around, You Must Make a Plan If You Wish to Make a Good Thing Even Better”.
Sličnih primjera ima još. Album Marni Stern iz 2008. zove se „This Is It And I Am It And You Are It And So Is That And He Is It And She Is It And It Is It And That Is That”, a film Šantal Akerman nosi naziv „Jeanne Dielman, 23, quai du Commerce, 1080 Bruxelles”.
Poznati su i primjeri iz muzike, poput pjesme Lane Del Rej „Grandfather please stand on the shoulders of my father while he’s deep‐sea fishing” ili hita Arctic Monkeysa „You Probably Couldn’t See for the Lights but You Were Staring Straight at Me”.
Takvi naslovi, bogati riječima i teški za pamćenje, otvaraju pitanje zašto se umjetnici odlučuju za njih umjesto za kratke i pamtljive nazive.
Ponekad dugačak naslov može privući pažnju upravo svojom neobičnošću – ako autor ima smjelosti da predstavi djelo s tako opširnim i pomalo apsurdnim imenom, možda i samo djelo zaslužuje pažnju.
Rekord za najduži naslov filma
Filmski naslovi najčešće su kratki iz praktičnih razloga, poput vidljivosti na plakatima, ali povremeno se pojavi izuzetak. Rekord za najduži filmski naslov, koji je upisan i u Ginisovu knjigu rekorda, još 1978. godine postavila je italijanska rediteljka Lina Vertmiler.
Film je poznat pod skraćenim nazivima „Krvna osveta” ili jednostavno „Osveta”, ali njegov puni, službeni naslov glasi: „Un fatto di sangue nel comune di Siculiana fra due uomini per causa di una vedova. Si sospettano moventi politici. Amore-Morte-Shimmy. Lugano belle. Tarantelle. Tarallucci e vino.”
U prevodu na srpski, naslov bi glasio otprilike: „Krvavi događaj u opštini Sikulijana između dvojice muškaraca zbog udovice. Sumnja se na političke motive. Ljubav-Smrt-Šimi. Lepi Lugano. Tarantelle. Kolačići i vino.” Riječ je o naslovu koji se zasigurno ne pamti lako.
Vjerovatno je i sama rediteljka Vertmiler koristila skraćeni naziv, jer je puno ime filma gotovo nemoguće izgovoriti i zapamtiti.
Uprkos sjajnim glumcima, poput Sofije Loren i Marčela Mastrojanija, film nije postigao veći uspjeh i danas se pamti gotovo isključivo po neobično dugačkom imenu, a ne po radnji.
