Da li rano leći i rano ustajati zaista znači biti zdrav, bogat i mudar?
Zar ne zavidite onima koji ujutru iskaču iz kreveta puni energije? Ili ste možda i sami među njima?
Kažu da ko rano rani dvije sreće grabi, a popularna kultura puna je varijacija na temu da ranoranioci bolje prolaze u životu, više postižu i to obično sa osmijehom na licu, prenosi Science Focus.
Bezbroj tekstova obećava da bismo, kada bismo se samo natjerali da ustanemo sat vremena ranije, postali superproduktivni, baš kao vodeći svjetski preduzetnici.
Ako ste noćna ptica koja voli da ostaje budna do kasno i da se ujutru ušuška pod jorgan, možda se nadate da to ipak nije toliko loše.
Ipak, psihologija „hronotipova“, kako se to naziva, u velikoj mjeri potvrđuje popularnu sliku srećnih, preduzimljivih ranoranilaca – mada je, kao i obično, stvarnost nijansiranija.
Jedan detalj koji treba imati na umu jeste da većina – oko 60 odsto – zapravo nisu ni ranoranioci ni noćne ptice, već kombinacija oba tipa.
Još jedan faktor je da hronotip nije samo pitanje kada idete na spavanje i kada ustajete, već i kada najbolje funkcionišete – ranoranioci su najproduktivniji ranije tokom dana, dok noćne ptice bolje funkcionišu kasnije, što može imati očigledne prednosti u zanimanjima koja uključuju večernji rad ili noćne smjene.
Što se tiče toga ko pripada kojoj grupi, uopšteno govoreći, žene češće pripadaju jutarnjem hronotipu, dok su muškarci češće večernji tipovi.
Starost je još jedan važan faktor. U adolescenciji postoji tendencija pomjeranja ka noćnom hronotipu (što ne iznenađuje), ali nakon tog perioda jutarnji tip postaje sve češći kako godine prolaze.
Kada je riječ o tome ko je srećniji, mnoge studije zaista pokazuju povezanost između jutarnjeg tipa i većeg osjećaja sreće.
Na primjer, istraživanje sprovedeno na stotinama studenata medicine na Univerzitetu Dokuz Ejlul u Turskoj pokazalo je da su viši rezultati na skali jutarnjeg tipa (odnosno sklonost ka ranom ustajanju) povezani sa višim rezultatima na upitniku koji mjeri sreću.
Drugim riječima, 26,6 odsto studenata koji su svrstani u noćne ptice imali su niže rezultate sreće u odnosu na grupu od 6,7 odsto ranoranilaca, kao i u odnosu na ostatak studenata koji su bili između ta dva tipa.
Istraživanja među starijima – kod kojih je jutarnji tip češći – takođe pokazuju povezanost između ranog ustajanja i većeg zadovoljstva.
Prema studiji sa Univerziteta u Lajpcigu, prednost ranoranilaca ogleda se i u većem zadovoljstvu životom i manjoj podložnosti problemima mentalnog zdravlja.
Druga istraživanja sugerišu da su noćne ptice sklonije simptomima depresije, sezonskog afektivnog poremećaja i problemima sa zloupotrebom supstanci.
Stvar dodatno komplikuje to što se ova razlika djelimično može objasniti time da noćne ptice češće imaju manjak sna ili probleme sa spavanjem – a ne nužno time da je biti ranoranilac samo po sebi prednost.
Mogući razlozi prednosti ranoranilaca su i to što imaju bolje vještine regulacije emocija i pozitivniji odnos prema vremenu u poređenju sa noćnim pticama.
Sve ovo otvara pitanje odakle potiču naše sklonosti ka jutarnjem ili večernjem tipu, kao i – možda još važnije – da li ih možemo promijeniti.
Tim sa Univerziteta u Voriku pokazao je da je hronotip povezan sa ličnošću – biti ranoranilac posebno je povezano sa višim nivoom savjesnosti (jedna od „velikih pet“ osobina, koja podrazumijeva disciplinu, urednost i ambicioznost).
S druge strane, viši nivo ekstrovertnosti i otvorenosti povezan je sa noćnim tipom. Takođe, ličnost i hronotip dijele neke zajedničke genetske uticaje.
Dobra vijest je da ni ličnost ni hronotip nisu potpuno fiksni. Na oba utiču i faktori van genetike, poput porodičnog okruženja, posla i svakodnevnih rutina.
Ta promjenljivost znači, kako navode istraživači sa Univerziteta u Voriku, da je „moguće namjerno promijeniti sopstveni hronotip“.
Neki osnovni savjeti za pomjeranje ka jutarnjem tipu uključuju izbjegavanje digitalnih uređaja uveče, postepeno ranije odlazak na spavanje i stvaranje prijatnog razloga za ustajanje – bilo da je to svježe skuvana kafa, lagana šetnja ili vrijeme za sebe uz tablet.
Loša vijest je da preliminarni rezultati sa Univerziteta u Varšavi, zasnovani na istraživanju među studentima, pokazuju da sezonski pomak ka jutarnjem tipu (tokom ljetnjih mjeseci) nije povezan sa poboljšanjem raspoloženja i zadovoljstva životom.
To sugeriše da promjena hronotipa nije brzo rješenje za veću sreću – možda je potrebno razmišljati šire od pukog ranijeg podešavanja alarma.
Djelimično je to vjerovatno zato što odnos između hronotipa i sreće funkcioniše i u suprotnom smjeru – od sreće ka hronotipu.
Ako ste zadovoljni životom, a vaši dani su ispunjeni i smisleni, vjerovatno će vam biti lakše da na vrijeme zaspite i da ujutru ustajete lako. /n1.hr
