Povodom Dana poginulih i nestalih Republike Srpske, 15. septembra, dana kada je nestao najveći broj naših srpskih boraca i sa njima nedužnih civila te teške 1995. godine, dana koji godinama obilježavamo sa tugom i neizvjesnošću, kao neko ko je glas njihovih porodica koje i 30 i više godina ne znaju za njihovu sudbinu ili godinama žive sa neizmjernim bolom, želim da ukažem na najvažnije pitanje koje nam je preostalo iz rata, a koje ni do danas nije riješeno, niti mu se nazire kraj – rekla je Glasu Srpske predsjednik Republičke organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Isidora Graorac.
Graorac je istakla da je to pitanje traženja i pronalaska posmrtnih ostataka nestalih od 1991. do 1995. godine.
– Od prvog dana u ROPIN-u slušala sam vapaje porodica nestalih, gdje su njihovi najmiliji. Od prvog dana gledala sam kako nemoćni traže odgovore na samo jedno pitanje: “Kada ću saznati sudbinu mog sina, oca, brata?” Od prvog dana sam se suočila sa borbom da se za ovaj proces neko istinski založi – konstatovala je Graorac.
Graorac je dodala da je od prvog dana u jednom čovjeku i gledala i slušala i osjetila i vidjela šta znači kad tražiš, moliš, vjeruješ i nadaš se da će najvažnije pitanje tvog života biti riješeno.
– I ne dočekaš, i umreš i odeš, a kosti tvoga djeteta su i danas ko zna gdje, kriju ih ko zna koje gore, planine, masovne ili pojedinačne grobnice ili usta nekog očevica koji i danas ćuti! Takvih očeva i majki je ko zna koliko, koji ne dočekaše da posmrtne ostatke svoga djeteta polože u grobnicu napravljenu za života – napomenula je Graorac.
Ona je navela da su joj i sad pred očima otac i majka, oboje su, nažalost, preminuli već nekoliko godina, koji dođu, otvore vrata i samo upitaju: “Ima li šta?”
– Ni dan-danas ništa! Žao mi je što njihov sin nije pronađen, što i danas nema grob gdje bi mu sestra svijeću upalila i cvijeće stavila. Slavice, nikada neću zaboraviti kako si me dočekala sa nadom i vjerom da ćemo zajedničkim snagama probati doći do informacija o tvom ocu. Pognute glave pred tobom, Vesnom i svom djecom koja i danas traže svoje očeve tihim glasom ću reći: “Nema ni danas ništa!” – emotivno naglašava Graorac.
Graorac konstatuje da će nakon te činjenice glasnije i jasnije izgovoriti da je čuju svi: “Niko ništa ne radi!”
Graorac naglašava da od momenta kada je traženje nestalih prešlo na nivo BiH skoro da ništa nije urađeno.
– Ako izuzmemo 83 tijela koja su pronađena i identifikovana za svih 18 godina postojanja Instituta za nestala lica BiH, niste uradili ništa. Ne dovodite u zabludu i onako sluđene porodice nestalih iznošenjem krivih podataka, uvjeravanjima da je veliki problem u pogrešnim identifikacijama i da ubuduće psi treba da traže kosti naših najmilijih. Od 2008. godine sve, ijedan zaključak svih sastanaka na temu traženja nestalih je kopirano, prepisano, sve isto, ništa se nije pomjerilo od tad. Mi smo na početku – istakla je Graorac.
Graorac pita ko će ovim ljudima pogledati u oči?!
Ko će 1.608 porodica pogledati i reći im da nije urađeno ništa? Kako imate obraza da ih pogledate ili ih uopšte ne gledate? Ne boli vas njihova bol, ne bole vas njihove neprospavane noći, ne bole vas njihove suze… Zamislite samo pred sobom majke djece koja su nestala i do danas im se sudbina ne zna, kako u vas gledaju i traže odgovore. Imate li tu sliku pred sobom? Možete li ćutati na to? – pita Graorac.
Graorac napominje da ona ne može biti nijema, da ne želi biti nijema i da hoće da im pomogne i da zato traži, odnosno zahtijeva da se ovim problemom bave institucije Republike Srpske.
– Ne zanimaju me izgovori, ne zanima me da nešto ne može, da je nešto problem. Meni su samo problem oči koje gledaju u mene i traže pomoć. Od Instituta za nestala lica je nećemo dobiti, jasno je, Republika Srpska mora da preuzme na sebe rješavanje ovog humanog pitanja i da porodicama pruži potrebni mir – rekla je Graorac.
Graorac poručuje da će, dok je na poziciji predsjednika Republičke organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila, tražiti isto i sve dok se ne iscrpe sve mogućnosti neće odustati.
– Porodice nestalih su rak-rana ovog društva. Znam kako je, znam šta prolaze i znam da u nama traže spas. Neću ih iznevjeriti i zato tražim da se najviši predstavnici institucija Republike Srpske zauzmu za rješavanje procesa traženja nestalih. Svim nestalim i poginulim neka Bog podari rajska naselja, a nama koji tražimo njihove posmrtne ostatke snage da nikad ne odustanemo i da se borimo da ih nađemo i sahranimo – napomenula je Graorac.
Graorac ističe da bismo shvatili kao društvo koliki je ovo problem koji moramo rješavati, da budemo danas, 14. septembra 2026. godine, uz sve ove porodice, podržimo ih u njihovim nastojanjima da se ovo pitanje pokrene i ne dozvolimo da proces traženja nestalih bude stavljen u drugi plan.
– Koliko je važno da se sjećamo svih poginulih, jednako je važno da pronađemo i posmrtne ostatke onih koji se vode kao nestali, a njih je 975 civila, od toga 351 žena, 10 djece, kao i 608 naših časnih boraca – zaključila je Graorac.
Izvor: Glas Srpske
