Srpska pravoslavna crkva i njeni vjernici danas obilježavaju praznik roditelja Svetog Jovana Krstitelja – Svetog proroka Zaharije i njegove supruge, pravedne Jelisavete.
Otac svetog Jovana Preteče bio je sveštenik iz plemena Aronova. U vrijeme cara Iroda, djetoubice, služio je Zaharija jednoga dana u hramu u Jerusalimu, kada mu se u oltaru javio anđeo Božji.
Zaharija se uplašio, a anđeo mu reče: Ne boj se, Zaharija. I objavi anđeo Zahariji da će mu žena Jelisaveta roditi sina, prema molitvama njihovim.
A oboje su bili stari, i Zaharija i Jelisaveta.
Kada Zaharija posumnja u riječi nebesnog vjesnika, reče mu anđeo: Ja sam Gavril što stojim pred Bogom. I zanijemi Zaharija od toga časa, i ne progovori sve dok mu se sin ne rodi, i dokle on ne napisa na daščici: Jovan mu je ime. Tada mu se otvoriše usta i on veličaše Boga.
Kasnije, kada se rodi Gospod Isus i kada Irod poče ubijati djecu Vitlejemsku, posla Irod ljude da nađu i Zaharijinog sina i da ga ubiju, jer ču Irod o svemu što se dogodi sa Zaharijom i kako se rodi Jovan.
Vidjevši vojnike, Jelisaveta uze Jovana u ruke i pobježe s njim od kuće, po kamenitim i pustim mjestima. A kada vidje vojnike da je jure, ona povika gori: Goro Božja, primi majku s djetetom! I otvori se stijena i sakri u sebi majku i dijete.
Irod razjaren što Jovan ne bi posječen, naredi te posjekoše Zahariju pred oltarom.
Krv Zaharijina prosu se po mermeru i stvrdnu se kao kamen, i osta tako kao svjedočanstvo zločina Irodova.
A tamo gdje se sakri Jelisaveta sa Jovanom otvori se pećina, i voda proteče i palma rodna izraste Božjom silom. 40 dana po smrti Zaharijinoj upokoji se i blažena Jelisaveta.
I osta mladenac Jovan u pustinji, hranjen anđelom i čuvan Božjim Promislom do onoga dana kada je trebalo da se javi na Jordanu.
“Obučen u svešteničke odežde, premudri, po zakonu Božijem žrtve paljenice si blagougodno prinosio, proroče Zaharije, i bio si svijećnjak i svjedok tajni. Znamenja blagodati u tebi si nosio, svemudri, i mačem si bio ubijen u hramu Božijem, Hristov proroče, sa Pretečom moli da se spasu duše naše.”
