Kako je djevojka iz siromašne kineske provincije, sa svega nekoliko ušteđenih dolara u džepu, stvorila imperiju vrijednu blizu 20 milijardi dolara i zauvijek promijenila način na koji komuniciramo sa svijetom preko mobilnih telefona.
U savremenom svijetu visoke tehnologije, gdje se milijarde zarađuju preko noći kroz softverske algoritme i virtuelne platforme, priča o Džou Ćunfej predstavlja fascinantnu rijetkost.
Ona nije naslijedila imperiju niti je završila elitne svjetske univerzitete.
Njeno bogatstvo, koje se danas procjenjuje na vrtoglavih 19 milijardi dolara, izgrađeno je na fizičkom radu, brutalnoj upornosti, revolucionarnim inovacijama i staklu, preciznije, na osjetljivim staklenim ekranima kojima danas dodirujemo digitalni univerzum.
Kao osnivač giganta „Lens tehnolodži” (Lens Technology), ona sija na vrhu globalne biznis scene kao jedna od najuspješnijih preduzetnica koje su same stekle svoje bogatstvo.
Teško djetinjstvo i teške pouke iz siromaštva
Džou Ćunfej je rođena 1970. godine u seoskoj zabiti provincije Hunan, u krajnje skromnoj i siromašnoj porodici. Njeno djetinjstvo obilježile su duboke tragedije i surova borba za goli opstanak.
Majka joj je preminula kada je imala svega pet godina, dok je otac, bivši vojnik, u teškoj industrijskoj nesreći još prije njenog rođenja izgubio veći dio vida i ostao bez prsta na ruci.
Uprkos invaliditetu, njen otac je bio izuzetno vješt zanatlija koji je pravio korpe od bambusa i popravljao bicikle kako bi prehranio porodicu.
Upravo uz takvog oca, mala Džou je naučila lekciju koja će joj obilježiti cio život. Pošto je otac bio slijep, sve u kući moralo je da bude na tačno određenom mjestu.
„Otac me je naučio apsolutnoj preciznosti. Ako bismo nešto stavili na pogrešno mjesto, moglo je doći do nevolje.
Tu nevjerovatnu pažnju prema detaljima kasnije sam prenijela na radno mjesto i u samu proizvodnju”, svjedočila je za medije kasnije Ćunfej.
Zbog nemaštine, sa svega 15 ili 16 godina napušta školu i odlazi u ekonomsku zonu Šenžen u potrazi za bilo kakvim poslom.
Radila je u teškim uslovima u fabrici satnih stakala, radeći duge smjene za dnevnicu koja je jedva iznosila među najnižima u regionu. Ipak, njena glad za znanjem bila je nezajažljiva.
Dok su drugi odmarali, ona je pohađala večernje kurseve pored Univerziteta u Šenženu, polažući ispite za računovodstvo, carinske poslove, pa čak i položaj vozača komercijalnih vozila.
Od sobe u malom stanu do globalnog tehnološkog monopola
Godine 1993, sa svega 22 godine i ušteđevinom od skromnih 20.000 hongkonških dolara (oko 2.500 američkih dolara), Džou se usuđuje na istorijski korak. U trosobnom stanu, zajedno sa nekoliko članova svoje porodice, osniva sopstvenu malu radionicu za proizvodnju i sitoštampu satnih ekrana.
Njena poslovna filozofija bila je zasnovana na beskompromisnom kvalitetu. Dok su drugi štedjeli na materijalima, ona je insistirala na vrhunskoj obradi i dugovječnosti proizvoda.
Prekretnica se dogodila početkom 2000.-ih, kada dobija ugovor sa kineskim gigantom TCL, a zatim dolazi istorijski poziv iz kompanije „Motorola” koja je tražila otporno staklo za svoj kultni telefon Razr V3.
Prava eksplozija dolazi 2007. godine, kada „Epl” (Apple) predstavlja revolucionarni „ajfon” sa staklenim ekranom osjetljivim na dodir. Džou Ćunfej postaje glavni strateški dobavljač za „Epl”, a potom i za „Samsung”, „Teslu” i druge globalne auto-moto i tehnološke gigante.
Kompanija „Lens tehnolodži” danas zapošljava desetine hiljada radnika u ogromnim kompleksima, a njena ekspanzija obuhvata čak i razvoj vještačke inteligencije, automobilske elektronike i robotika.
Kako razmišlja i živi žena koja je pokorila svijet tehnologije?
Uprkos ogromnom bogatstvu, Džou Ćunfej je zadržala izuzetnu prizemnost i radnu disciplinu koja graniči sa asketizmom. U njenim kompanijama važi deviza da je „nemoguće zabranjena riječ”, a ona i dalje najviše vremena provodi u fabričkim halama.
Često obilazi pogone, rukama provjerava temperaturu vode u kupatilima za hemijsku obradu stakla ili lično mijenja inženjere na mašinama kako bi osjetila ritam proizvodnje.
Njeno radno vrijeme u najtežim periodima trajalo je i po 18 sati dnevno, a često spava u kancelariji u okviru fabričkog kompleksa.
Put uspjeha nije bio posut samo ružama za ovu vrijednu i sposobnu ženu, a tokom velike krize kada su joj konkurenti smještali bankrot, bila je pred ličnim i profesionalnim slomom, čak razmišljajući o najgorem na željezničkoj stanici u Hongkongu, prije nego što ju je poziv kćerke vratio u stvarnost.
Nakon toga razvila je gvozdeni mentalitet: „Ne smijete se zanijeti kada vam ide dobro, niti pasti u depresiju kada su vremena loša”.
Za razliku od mnogih milijardera koji uživaju u eksponiranom luksuzu, Ćunfej veoma rijetko daje intervjee i izbjegava glamurozne crvene tepihe.
Njen omiljeni način opuštanja je tišina, vrijeme provedeno u krugu porodice, ali i dalje stalna mentalna stimulacija kroz praćenje novih tehnoloških trendova i materijala. Ona vjeruje da je skromnost najbolji štit protiv egzistencijalne uobraženosti. /Politika.Magazin/
