Da se uz talenat i veliki rad snovi ostvaruju pokazuje primjer mladog Banjalučanina Tomislava Vukomanovića, najboljeg diplomiranog studenta Fakulteta fizičkog vaspitanja i sporta, čiji trud je prepoznao i Univerzitet u Banjaluci, koji ga je odlikovao zlatnom značkom sa likom Nikole Tesle.
Ovo priznanje, koje se dodjeljuje za postignuti izuzetan uspjeh tokom studija, Vukomanoviću će biti uručeno idućih dana, jer zbog učešća na Memorijalu “Prof. dr Miroslav Popović” u Beogradu, na kojem je odbranio NjBC omladinsku titulu šampiona svijeta u velter kategoriji, nije bio u prilici da značku preuzme na svečanoj akademiji Univerziteta u Banjaluci, koja je održana prošle sedmice povodom obilježavanja 49. godina rada.
Univerzitetsko priznanje ovom dvadesettrogodišnjaku, koji je desetkom diplomirao na banjalučkom Fakultetu fizičkog vaspitanja, mnogo znači. Koliko mu, kako priča za “Glas”, ovo priznanje imponuje, toliko ga, kaže, obavezuje da u budućem profesionalnom radu, ali isto tako i na drugom ciklusu studija, na koje se upisao na Univerzitetu u Banjaluci, da sve od sebe.
– U vrijeme kada imamo poljuljan sistem vrijednosti drago mi je što postoje institucije i pojedinci koji prepoznaju i cijene trud, rad i zalaganje – kazao je Vukomanović, koga život nije mazio.
Odrastao je u Domu za nezbrinutu djecu “Rada Vranješević” u Banjaluci, gdje je došao kao beba i gdje još stanuje.
I pored svih nedaća koje mu je život pripremio Tomislav je izabrao pravi put i izrastao u dobrog i čestitog mladog čovjeka koji je svojim primjerom pokazao mnogim mladim ljudima da se trud i odricanje uvijek isplate.
Nije lako uskladiti obaveze za vrijeme studija, ali nije ni toliko teško, sve je, kaže, pitanje dobre organizacije.
– Sve se može kad se hoće. Sve obaveze unaprijed isplaniram. Naučio sam da postavljam prioritete. Maksimalno i podjednako sam posvećen i obrazovanju i sportu. To mi je pomoglo da razvijam i radne navike i mentalnu snagu. S druge strane, ta akademska postignuća pružila su mi širu perspektivu i taj osjećaj ispunjenosti me motiviše i u ringu – priča Vukomanović, ističući da je boks njegova najveća ljubav.
Kako bi sve postigao, znao je danima da ne spava. Po završetku treninga, odmah bi, kaže, uzeo knjigu u ruke i učio sve do jutra, kada ga ponovo čega trening.
– Drago mi je što na ovaj način inspirišem sve oko sebe, koji su mi velika motivacija. Zlatna značka predstavlja samo početak ovog puta i jedva čekam da vidim šta ću sve u budućnosti postići – poručio je Vukomanović.
Zahvalnost
Tomislav Vukomanović ističe da veliku odgovornost ima, kako kaže prema svojim drugim roditeljima, Dušku Zoriću, koji je ujedno i njegov trener te Mariji Stojanović, koja mu je prenosila svoje znanje iz medicine i srodnih sportskih nauka i bila tu 24 časa dnevno.
Naglašava da veliku zahvalnost za svoj uspjeh duguje promotorima Saši Lukiću i Saši Kondiću.
– Mnogo mi znači i podrška predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika i gradonačelnika Banjaluke Draška Stanivukovića, koji su uvijek tu da mi pomognu – kazao je Vukomanović za Glas Srpske.
