Dok većini dan započinje planovima, ovdje on počinje brigom kako preživjeti. Za Melisu, svakodnevica počinje brigom kako prehraniti i zbrinuti šestoro djece.
U naselju Veseli brijeg živi već 14 godina, nakon što je došla iz Federacije.
Kaže, komšije pomažu koliko mogu, ali stvarni problemi ostaju isti: mala primanja, loši uslovi i neizvjesnost.
Dva dječaka idu u peti razred, djevojčica u treći. Škola je važna, ali najveća briga nije obrazovanje nego pitanje gd je će sutra živjeti.
Jer, kako kaže, uskoro moraju napustiti krov nad glavom koji sada imaju.
“Nikakvi uslovi, imam 6 djece, muž radi na praonici, dižem 750 KM 4+ i 520 maraka dječiji dodatak samo na 4 djece na dvoje nema.
Nas niko nije uzeo u obzir, šestoro djece imamo, kirije ne možemo naći nigde, a mi moramo ovo da napustimo pošto se svekrva vraća kući a mi nemamo gdje. Meni je samo potreban krov nad glavom, ništa više, za ostalo je sve lako”, rekla je Melisa Musić za ATV.
Ovo nisu pojedinačne sudbine ovo je slika većine porodica u ovom naselju.
Nalazimo se na samo nekoliko minuta od centra Banjaluke u naselju Veseli Brijeg gdje svakodnevnica izgleda potpuno drugačije, dok jedni govore o razvoju grada ovdje se i dalje vodi borba za osnovne uslove života između siromaštva, predrasuda i želje za promjenom pitanje je koliko su šanse za bolju budućnost zaista realne, jer ovdje iza svake kuće ta borba nije izuzetak nego svakodnevnica koja traje godinama.
Sličnu priču dijeli i Amila. Majka devetoro djece, u ovom naselju živi već 12 godina. Kaže, uvijek nešto nedostaje, a od dječijeg dodatka nemoguće je pokriti osnovne potrebe.
Najteže je zimi. Drva su skupa, a ako se ne obezbijede na vrijeme, hladni dani postaju dodatna borba. Djeca u školu idu pješke, a svakodnevica često zavisi od snalažljivosti.
- Koliko živite ovde i generalno jeste li zadovoljni samim naseljem jesu komšije uredu je li vam pomažu?
“Slabo, jer svako gleda svoj život, niko nikog ne gleda svako svoj život gleda i to je to. Ovdje nas 14 ukupno ima.
A kako se snađemo, evo ovako ću vam reći, idemo na kontejnere i donesemo drva da bi ložili vatru iskreno da ti kažem a trebaće izmjena za djecu, jakne, to je sve skupo a mi ne dobijemo ništa džaba dobijali smo jedno vrijeme iz centra za socijalni rad da nam da odjeću ali više ne dolaze”, rekla je Amila Muratović.
Iz Centra za socijalni rad poručuju da su romske porodice uključene u sistem socijalne zaštite, te da ostvaruju prava kao i svi drugi korisnici.
Ističu da se, osim materijalne pomoći, vodi računa i o stambenom zbrinjavanju, ali i o djeci, njihovom obrazovanju i zaštiti.
IRENA JOLDžIĆ,
“Grad Banjaluka je određene stambene jedinice dodijelio centru za socijalni rad za smještaj romskih porodica i na osnovu njihovog bodovanja mi smještamo porodice, moramo da znamo da se vodi računa da li su roditelji zaposleni, nezaposleni, da li već imaju neki stambeni smještaj na osnovu toga dodjeljujemo i generalno oni su korisnici svih ostalih drugih redovnih davanja”, rekla je Irena Joldžić, direktor Centra za socijalni rad Banjaluka.
Podršku ovoj zajednici pruža Udruženje Nova generacija. Rade sa djecom u riziku, a potrebu za radom prepoznali su i u romskoj zajednici.
Sa oko dvadeset porodica rade kontinuirano, kroz radionice, edukaciju i boravak na terenu. Njihov cilj je da djeca ostanu u školi i dobiju priliku za drugačiji život. I pomaci, kažu, već postoje.
Sve je više djece koja redovno pohađaju nastavu, a pojedini primjeri pokazuju da je promjena moguća kada neko vjeruje u njih.
“Mi zajedno s njima smišljamo radionice, i idemo na teren vole da imaju sportske aktivnosti neke vidove obroka, ako vole neke grickalice sve im omogućimo, izlete i ono što je značajno je da smo uvijek u kontaktu sa školom i radimo na prevenciji napuštanja školovanja sve djece tako da imamo djecu koja idu redovno u srednju i osnovnu školu
Djevojčica koja je redovno završila osnovnu školu i nije baš bila motivisana nešto pretjerano za srednju školu sada je već drugi razred srednje škole i išla je na takmičenja iz nekih predmeta i želi da se i dalje edukuje a prošli put mi je rekla da želi da upiše i fakultet”, rekla je Sofija Krehovski iz udruženja ”Nova generacija”.
Možda promjene ne dolaze brzo, ali svaki odlazak u školu, svaki mali korak naprijed, za ove porodice znači mnogo više nego što se na prvi pogled vidi.
Izvor: ATV
