Neki psi jasno pokazuju da u domaćinstvu imaju omiljenu osobu od koje se gotovo ne odvajaju.
Proces kojim pas bira svog favorita zasniva se na složenoj kombinaciji instinkta, učenja i emocionalne povezanosti.
Iako su psi pripitomljeni prije više desetina hiljada godina, oni su zadržali društvene instinkte koji oblikuju njihovo ponašanje.
Prirodno ih privlače ljudi i okruženja koja im obezbjeđuju hranu, vodu i sigurnost, ali presudna je emocionalna veza koja prevazilazi puko zadovoljavanje osnovnih potreba, piše Dogster.
Kako pas bira omiljenu osobu?
Psi su izrazito društvene životinje. Njihovi preci, vukovi, love u čoporima kako bi povećali šanse za uspjeh, a iako su se psi genetski odvojili od vukova, zadržali su potrebu za zajedništvom. Svaka posvećena pažnja dodatno jača vezu između psa i čovjeka, prenosi Index.hr.
Mnogi psi osjećaju anksioznost zbog razdvajanja kada nijesu u blizini svoje omiljene osobe. Brzo uče koja ponašanja izazivaju reakciju, bilo pozitivnu ili negativnu. Poslušaće komandu zbog pohvale, ali isto tako mogu naučiti da laju ispred vrata ako znaju da će ih to dovesti do ulaska u kuću.
Pozitivne asocijacije ključne su za izgradnju odnosa. Dobar vlasnik psu pruža mnogo razloga za njih – od dugih šetnji i poslastica do sigurnog mjesta za spavanje. To je ujedno i najefikasniji način oblikovanja ponašanja, jer životinju uči da poslije poželjnog ponašanja slijedi nagrada. Pas vremenom razvija povjerenje prema osobi koja ga nagrađuje, a ta veza ima i emocionalnu i fiziološku osnovu.
Istraživanja su pokazala da interakcija između ljudi i pasa podstiče lučenje hormona oksitocina kod obje vrste, što je ključno za društveno povezivanje. Neke studije zabilježile su i da psi proizvode više suza prilikom ponovnog susreta sa vlasnicima.
Ovi nalazi potvrđuju biološke procese koji stoje iza veze između pasa i ljudi i mogu objasniti zašto pas preferira određenu osobu.
Genetske predispozicije
Na izbor omiljene osobe utiče i genetika. Neke rase, poput dobermana, poznate su po izrazitoj odanosti i vezivanju za jednog čovjeka, što je povezano sa njihovom istorijskom ulogom čuvara.
Druge, poput čau-čaua ili basendžija, prirodno su uzdržanije. Nijesu neprijateljski nastrojene, ali jednostavno nijesu sklone stalnom maženju.
Psi sa ljudima dijele oko 84 odsto DNK, a postoje i sličnosti u građi mozga. Mogu da osjete osnovne emocije poput iznenađenja, straha, tuge, sreće i ljutnje, a imaju i neurološki kapacitet za stvaranje snažnih društvenih veza.
Pojedina istraživanja ukazuju na to da psi često liče na svoje vlasnike, što može uticati na to sa kim će se najprije povezati. Ova pojava vjerovatno odražava ljudske sklonosti pri izboru ljubimca. Moguće je da psi bolje reaguju na poznate izraze lica, što utiče na to koliko im je prijatno u nečijem društvu.
Jedno istraživanje pokazalo je da su i psima i ljudima oči glavna tačka fokusa. Na osnovu toga može se pretpostaviti da budući vlasnici biraju ljubimce sličnog temperamenta. Mirna osoba će se vjerovatno bolje slagati sa staloženim psom nego sa veoma energičnim.
Takav izbor može podsvesno uticati na međusobnu interakciju, a pas će uzvratiti na isti način jer veoma dobro razumije ljudske emocije i govor tijela.
Važnost rane socijalizacije
Ključni period za socijalizaciju šteneta traje od treće do 14. nedjelje života. Tada psi uče kako da se ponašaju i počinju da stvaraju društvene veze sa ljudima. Odgovorni odgajivači svjesni su važnosti ovog perioda, kao i posljedica koje može ostaviti takozvana faza straha između osme i 12. nedjelje.
Pozitivna iskustva presudna su za povezivanje sa budućim vlasnicima, dok negativni događaji mogu ostaviti trajne posljedice. Osnovi osjećaja sigurnosti uz ljude postavljaju se upravo u ovom osjetljivom periodu. Štenci tada uče da su ljudi izvor hrane, vode i pažnje, što kasnije oblikuje njihov izbor omiljene osobe.
Štene bi sa majkom i leglom trebalo da ostane najmanje do osme nedjelje života. Istraživanja potvrđuju da su psi koji se prerano odvoje skloniji razvoju strahova u odraslom dobu, što može otežati povezivanje sa vlasnikom i izgradnju povjerenja.
Rano odvajanje i promjena okruženja za štene predstavljaju veliki stres, otežavaju prilagođavanje i usporavaju razvoj samopouzdanja uz novog vlasnika.
Znaci da ste baš vi omiljena osoba
Psi uglavnom ne kriju svoje emocije. Lako je prepoznati kada ste im posebno važni.
Ako vas pas stalno prati iz sobe u sobu kako bi vas imao na oku, to je jedan od najočiglednijih znakova privrženosti.
Kada se vratite kući, dočekaće vas mahanjem repa i radosnim pogledom, a neka istraživanja pokazuju da pojedini psi nakon dužeg razdvajanja mogu imati i pojačano suzenje očiju. Nemojte se iznenaditi ni ako je vaš ljubimac napravio ležaj od vaše omiljene majice.
Među znacima privrženosti je i želja psa da vam ugodi, što se vidi po njegovom izrazu lica i ponašanju. Njegovo uzbuđenje kada ste u blizini teško je ne primijetiti. Iako većina pasa obožava hranu i poslastice, zbog čega su one odličan alat za trening, pohvala omiljene osobe takođe im mnogo znači. Čak i zvuk vašeg glasa može ih razveseliti.
Ponekad psi mogu postati zaštitnički nastrojeni prema osobi kojoj su najviše privrženi. Postoje brojni primjeri pasa koji su pokušali da pomognu svojim vlasnicima kada su se našli u opasnosti ili nevolji. Neki psi mogu pokazivati i ljubomoru kada druge životinje dobijaju pažnju njihovog vlasnika – jednostavno žele da vas imaju samo za sebe.
Odlično prepoznaju ljudske emocije
Psi izuzetno dobro prepoznaju ljudske emocije i govor tijela. Upravo im to pomaže da izgrade snažnu vezu sa osobom koja im postane najvažnija. Hrana i poslastice mogu biti snažan motivator, ali podjednako su važni pažnja, pohvale i zajedničke šetnje.
Takva pozitivna iskustva stvaraju snažnu vezu između psa i čovjeka, što je jedan od razloga zbog kojih pse često nazivamo čovjekovim najboljim prijateljem.
