Početak nove školske godine, s novim razredima, učiteljima i promjenama u krugu prijatelja, često je izvor stresa i za djecu i za roditelje.
Iako želite umiriti dijete i podstaći uzbuđenje zbog godine koja slijedi, razgovori o uspjesima iz hemije ili istorije rijetko su pravi put, piše Parents.com.
„Jedna od najvećih zabluda jeste da se djeca školi raduju isključivo zbog učenja“, ističe Brooke Rose, terapeutkinja u centru Breathable Mental Health.
Ona pojašnjava da se većina djece, iako je učenje važno, prije svega raduje osjećaju koji imaju u školi.
Raduju se susretu s prijateljima, povezivanju s učiteljima kojima vjeruju, učestvovanju u aktivnostima koje vole i osjećaju uspjeha.
Rose napominje da je ključno da se dijete osjeća emocionalno sigurno, društveno povezano i sposobno.
„Motivacija za učenje često proizlazi iz tih pozitivnih emocionalnih iskustava, a ne obrnuto“, dodaje.
Iskoristite dane otvorenih vrata
Mlađa djeca, od prvaka do petog razreda, najviše će se radovati školi ako im se pruže prilike za otkrivanje, maštu, rutinu i kvalitetne odnose s odraslima, kaže Rose.
„Kratak uvid u novu školu ili razred pomaže djetetu da se oslobodi osjećaja neizvjesnosti“, kaže dr Kimberly Mosca, koja se bavi analizom ponašanja. Ona savjetuje roditeljima da iskoriste sve termine koje škola nudi prije početka nastave.
„To djetetu daje priliku da doživi školu s drugim učenicima, pa se ne osjeća usamljeno.
Takođe pomaže u postavljanju očekivanja, pa prvi dan škole nije potpuna nepoznanica.“ Dr Mosca preporučuje da mlađa djeca posjete školsko igralište i van nastave kako bi se upoznala s prostorom kroz igru.
Postavljajte podsticajna pitanja
U jutarnjoj gužvi lako je usredsrediti se samo na oblačenje i doručak. Rose predlaže da jutro započnete nečim pozitivnim i pitate dijete: „Čemu se danas raduješ u školi?“ ili „S kim se danas nadaš da ćeš se igrati?“.
„Naš mozak obraća pažnju na ono na šta se usredsredimo“, ističe Rose. „Ako pomognete djetetu da se fokusira na nešto prijatno, čak i na sitnicu, to mu može promijeniti raspoloženje prije izlaska iz kuće.“
Slavite trud, a ne samo rezultat
Rose savjetuje roditeljima da budu više radoznali, a manje usmjereni na ispravljanje. „Umjesto da se prvenstveno fokusirate na ocjene, domaći zadatak ili uspjeh, usredsredite se na djetetovo iskustvo“, savjetuje ona. Možete pitati šta im je danas bilo smiješno ili na kojem su se času najbolje zabavili.
Druge opcije su: „Šta je bio najbolji dio tvog dana?“, „S kakvim si se izazovom danas susreo/la?“ ili „Čemu se raduješ sjutra?“. „Tako djeca uče da je učenje avantura, a ne puko dokazivanje“, objašnjava Rose. „Djeca koja osjećaju da ih neko sluša mnogo su angažovanija u školi, ali i u odnosu s roditeljima.“
Stvorite jednostavne rituale
Možda možete zajedno pojesti omiljenu užinu ili prošetati nakon večere. Rose predlaže i razgovor za stolom o „najboljem i najgorem“ dijelu dana. „Pozitivne rutine pomažu djeci da školu povežu s porodičnom bliskošću, a ne samo s ocjenjivanjem“, ističe ona.
Psihološkinja dr Dimitra Robokos predlaže i male znakove pažnje tokom dana, poput poruke u kutiji za užinu, posebnog pozdrava pri odlasku ili omiljene pjesme u automobilu. „Predvidljivi i pozitivni rituali djeci tog uzrasta pružaju veliku utjehu“, objašnjava dr Robokos.
Takođe, dopustite djetetu da učestvuje u izboru užine ili odjeće. Prije početka godine neka samo izabere ranac ili ukrasi školski pribor. „To mlađoj djeci daje osjećaj uzbuđenja i nezavisnosti“, kaže Rose.
Misija dobrote i vježbanje hrabrosti
Katie Wood, autorka i bivša učiteljica, predlaže dnevnu misiju dobrote i izazov hrabrosti. „Podstaknite djecu da u školu uđu s pitanjem: ‘Kome danas mogu uljepšati dan?’“, savjetuje Wood. „Izazovite ih da pronađu priliku za ljubaznost – neka pozovu nekoga na igru, pomognu drugu ili upute kompliment. To mijenja fokus na širenje radosti.“
Na kraju dana pitajte dijete u čemu je danas bilo hrabro. „Hrabrost može biti podizanje ruke kada nisu sigurni u odgovor, razgovor s novim prijateljem ili rješavanje teškog zadatka. Kada djeca vježbaju male činove hrabrosti, postaju otpornija i sigurnija u sebe.“
Prepoznajte individualne potrebe
Dr Mosca ističe da za djecu s ADHD-om ili autizmom pripreme zahtijevaju više planiranja. „Ponekad je neutralan i činjenični pristup bolji od pokušaja da se dijete na silu učini uzbuđenim“, napominje ona.
„Ako dijete ima poteškoća, škola može izazvati anksioznost. Forsiranje uzbuđenja može dovesti do razočaranja jer je za njih dom mjesto gdje se osjećaju najsigurnije.“
U tom slučaju, povežite se s učiteljima prije početka godine i otvoreno razgovarajte o djetetovim snagama i slabostima. Pitajte i dijete šta bi ono željelo da učitelj zna o njemu.
Pristup za starije osnovce
Ovo je izazovno razdoblje u kojem se djeca često bore s motivacijom. „To je savršena oluja promjena“, kaže Rose. „Djeca prolaze kroz pubertet, mijenjaju im se prijateljstva, rastu akademska očekivanja i postaju svjesnija toga kako ih drugi vide. U ovoj fazi osjećaj pripadnosti često je jednako važan kao i uspjeh u školi.“
Pomozite im da pronađu svoje mjesto
Povezivanje s vršnjacima sličnih interesovanja ključno je u ovom uzrastu. Rose podstiče roditelje da podrže dijete u pronalaženju „svoje ekipe“. „Bilo da je riječ o dramskoj grupi, robotici, sportu ili horu, pripadnost zajednici u školi dramatično povećava angažovanost i otpornost“, kaže Rose.
Dr Mosca se slaže i dodaje da djeca ovog uzrasta često govore o želji za prijateljima. „Pripadnost je izuzetno važna. Uvijek počinjem pitanjem o njihovim interesovanjima, jer će tamo najvjerovatnije pronaći ‘svoje ljude’.“
Naučite ih da biraju zdrava prijateljstva
Katie Wood preporučuje roditeljima da nauče djecu da biraju prijatelje koji im podižu samopouzdanje. „Jednostavan način za to je metafora svijeće: ‘Obrati pažnju na ljude uz koje tvoje svjetlo jače sija’“, kaže Wood.
„Pravi prijatelji te bodre i vjeruju u tebe. Ako neko stalno pokušava da ugasi tvoju svijeću kritikovanjem, možeš biti ljubazan prema toj osobi, ali ona ne mora biti tvoj bliski prijatelj.“
Omogućite im samostalnost
Kada djeca mogu da odluče kada će raditi domaći zadatak ili koje će aktivnosti odabrati, raste njihov osjećaj autonomije, kaže Rose. Dr Mosca dodaje da samostalnost jača njihovo samopoštovanje.
„Podstaknite ih da sami komuniciraju s učiteljima. Ako imaju pitanje o ocjeni, pomozite im da se sami zauzmu za sebe umjesto da vi uskačete i rješavate problem.“
Razgovarajte bez osuđivanja
Ako želite da vam se dijete povjerava, izbjegavajte predavanja.
„Učenici ovog uzrasta često prestaju da dijele informacije ako očekuju kritiku“, upozorava Rose. Roditelji koji više slušaju, a manje drže prodike, obično saznaju mnogo više o tome šta se zaista događa u djetetovom životu.
Upravljajte očekivanjima
Iako će biti zabavnih trenutaka, mnogi školski dani biće sasvim obični i to je u redu.
„Naš je posao da im pomognemo da pronađu radost u malim stvarima i malim pobjedama“, kaže dr Mosca.
„Kada u školi postane teško, a postaće, moraju imati razvijene vještine za suočavanje s problemima.“
Podrška za srednjoškolce
Identitet, budući ciljevi i nezavisnost postaju ključni u srednjoj školi.
„Škola postaje smislenija kada učenici mogu da povežu današnji trud sa svojom budućnošću, bilo da je riječ o fakultetu, karijeri ili osobi kakva žele da postanu“, napominje Rose.
Povežite školu sa stvarnim životom
Srednjoškolcima je važna relevantnost onoga što uče. Rose preporučuje da im pomognete da vide kako se predmeti povezuju s karijerama, hobijima, putovanjima ili preduzetništvom.
„Uključivanje u klubove, volontiranje, stažiranje ili poslovi preko ljeta često stvaraju najsnažnije uspomene i duboke veze sa školom“, objašnjava ona.
Uvedite aktivnost samo za zabavu
Mnoge vannastavne aktivnosti služe za poboljšanje biografije za fakultet. Dr Robokos savjetuje da podržite jednu aktivnost koju dijete radi isključivo zato što u njoj uživa. „Ne mora sve da služi prijavi za fakultet; neki angažmani treba da postoje samo zato što su zabavni.“
Podržite zdrava društvena iskustva
„Prijateljstva su i dalje jedan od najvećih pokazatelja zadovoljstva školom u srednjoj školi“, kaže Rose. Povezivanje s vršnjacima uživo pomaže tinejdžerima da razviju samopouzdanje nezavisno od društvenih mreža.
Neuspjeh kao zagonetka, a ne presuda
Bilo da je dijete dobilo lošu ocjenu ili podbacilo na audiciji, Wood podstiče roditelje da pitaju:
„Šta te je ovaj neuspjeh naučio?“, umjesto „Zašto to nije uspjelo?“. „Jedno pitanje može zatvoriti tinejdžera, dok drugo pretvara lošu ocjenu u zagonetku koju treba riješiti, a ne u presudu o tome ko su oni kao osobe.“
Dok pokušavate da podstaknete djetetovo uzbuđenje, važno je imati realna očekivanja. „Uzbuđenje ne mora značiti entuzijazam baš svaki dan“, kaže Rose. „Odrasli se ne bude svakog jutra srećni što idu na posao, pa neće ni djeca. Cilj nije ukloniti teške dane, već pomoći djeci da izgrade otpornost, samopouzdanje i osjećaj pripadnosti koji će ih nositi kroz te dane.“
Ključno je zapamtiti i da je vaš stav presudan. „Djeca primjećuju govore li odrasli o školi kao o mjestu punom prilika ili samo kao o još jednoj obavezi“, ističe Rose. „Kada roditelji pokazuju radoznalost, slave učenje i naglašavaju važnost odnosa, a ne savršenstva, djeca će vjerovatnije razviti zdrav i cjeloživotni odnos prema školi.“piše index hr
